29.III 1992.
Domovina kao prostor uzasa,sabijenog u kvadraticno"tlo"ekrana.Javljaju na televiziji kako je u Slavonskom Brodu ubijen djecak,snajperskom vatrom,dok je vozio bicikl,i kako njegovo tijelo jos uvijek lezi na plocniku,jer ga zbog snajperske vatre,koja i dalje traje,ne mogu odnijeti.Ovo-jos uvijek lezi-pojacava uzas,sugerira"produzenje"tragedije.Pitanje-koliko dugo tamo lezi djecak?-postaje samostalno,
pojacava moru.Kao da uopce nesto treba"pojacati"!
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"
Post je objavljen 20.08.2007. u 12:36 sati.