Hey... Jučer ja bila na misi i vidjela ja jednog sweet tipa kojeg sam več prije vidla na čuvanju Isusovog groba(sam za info ministriram)... I tako Žeža meni tam neke čita i ja nju u potpunosti ignoriram jer su se tam neki ljudeki spominali na njemačkom i časni su neke pričali a ona ne razme njemački... Sva izbezumljena došla je do Žeže i mene i pitala nas koja od nas zna njemački Željka ga uči al je rekla da joj baš nejde a ja ga nisam nikad učila a znam ga čisto dobro pa me časna odvlekla da se spominam s njima... I došla ja tako do njih i sve je bilo bajno do tog trenutka... Do trenutka do kad nije došel on... Ostala sam paf... Nisam više znala ni riječ na njemačkom sve je isparilo iz glave... Zagledala sam se u njega i doslovno otvorila usta a on mi se tak slatko nasmijal da sam osjetila vručinu u obrazima, znala sam da sam crvena ko paprika... Njemci su i dalje nekaj govorili i očekivali su odgovor, a ja sam ih u potpunosti ignorirala... Okrenula sam se i vratila na mjesto a časni ništ nije bilo jasno... Posle sam skužila da je i on njemac jer se s njima tam neke spominal i časni i dalje nije bilo niš jasno... Začas su otišli a ja ih uoče nisam vupala pogledati al mi je posle Željka rekla da su mi se svi uključujuči i sweet tipa slatko nasmijali... I tak kad je jučer bila pričest on me pogledal i opet mi se nasmijal a ja postala crvena OPET...
Mrzim taj pigment... I to je to...
Post je objavljen 20.08.2007. u 10:28 sati.