Marketing
Što radi Seljančica u dva sata i pet minuta nakon ponoći... 
Znam da vam falim i eto natjerala sam se da posjednem svoje dupe i obavijestim vas ukratko o zbivanjima proteklih tjedana mog života.
A bilo ih je ;)
Split je predivniji nego što sam ga zamišljala... i bilo je bolje nego što sam očekivala!
Prvo krenuh vlakom u predponoćni sat, a vlak naravno kašnjaše mnogo. Zatim otkrih bolnu istinu. Istina pogodi me u oko žuto. Imah duplu rezervaciju!!! 
(Po seljački, to znači da one papčine iz HŽ-a, unatoč intrnetu, umreženosti, kompjuteriziranosti i tomu slično, često naprave gaf pa jendo mjesto rezerviraju dvije osobe. Ili tri. Ili četiri. Po želji.). Tako je moje dupedržalo bilo otuđeno od strane Mađarice plavih očiju i zlatne kose. (Okej, bila je razroka 
i smeđooka, a kosa joj je bila mišje bljutava i svezana u raščupani rep, ali to narušava sveopću poeziju ove scene.)
Uglavnom, nakon sveopće gungule i zavođenja dvojice umirovljenika i vesele bakice da nam čuvaju mjesta, Iggy and me smo hit the road i uguzili se u coupee gdje je naših 5 
(a few good men) pravilo društvo nekoj ženi. I tako se nas osmero, od kojih dvoje rumunjsko – rumunjskog (ili možda i nekog inog??) podrijetla, gužvalo do Splita... Bijaše kul, igrasmo igricu koju sam prva skužila princip (što ajd nije bilo teško s obzirom na to da je preostalih dvoje suigrača intelektualno na razini bijelog miša)
U Split sam bila zaljubljena i prijem a sad sam se zaljubila do kraja...
Splićani su ludi do ibera, otvoreni ljudovi...
Partyji na plaži (na Gusaru, to be precise) su bili žestoki... Tematski i kulturološki mixani... Imađahmo raju iz Japana... I mnogih europskih državica...
Sad, smješteni smo bili u dva studentska doma na Spinutu, starom i novom, tako kažu.
Sprdnja u vlaku je, između ostalog, bila i na račun žohara koji su spavali s ekipom prošle godine, same time, same place. Ja sam optimistično vjerovala da su se opametili i da su sigurno od prošle godine zgazili leglo i da smo ove godine žohar-free.
O gorka, o slatka, o ironična sudbo! Dar kog višnji Duje nam je do! 
Bez obzira što sam sobu djelila s poprilično kvalitetnim primjerkom homo sapiens erectus muškatitis, Oggya i žohare sam morala svojeručno, svojecipelno ili svoještoštno ubijati. A onda ih spohat mljac mljac. Ali i to je bilo zabavno, ko da svaki dan pronalazite ljigavo stvorenjce u desnoj košarici grudnjaka ili, u slučaju mog cimmera, boksama.
Jedino što mi je u ST malo nalijevo jest Promet. Brate mili, da se nisam švercala 98 posto ptua kad sam se vozila, bomene bih imala za povratak kući, u domovini gdje mi mater nije skuvala paštašutu.
Uglavnom, sažetak provoda u Splitu (koji je, ko fol ,trebao bit i poučan, s obzirom na to da sam bila s domaćom i internaionalnom studentskom rajom) se može objasniti kao:
Party
Cuga
Mladi
MoreŽohari
Vodka
Gorki list 
Vodka
Kupanje
Sunčanje
Vodka
A da ne bi bilo da sam svojom traženom prisutnošću počastila samo Spljit, važno je znati da sam obožavana i u Šibeniku. Nekih pol sata dalje od istoga :p (zezam se, Nosaro moja najdraža... samo se malo osjećam mazohistički... ;))
Moja japanka made in kripton spustila se iz busa (Croatia bus, er kondišn i prostora za izležavanje...) na šibensko tlo iz jednog običnog, očitog razloga.
Obožavana sam i u južnom dijelu zemlje :p
Odredište mi je zpravo bilo ovo mjesto u biti čisto iz razloga da se uvjerim da neki ljudi postoje (kvragu, otkrih da ipak postoje :p ). U oba puta što sam bila, bijah prihvaćena toplo i srcegrudno. ( Iako još dugujem dotičnoj Tonkolini koju trisku jer je prvi dan „imala migrenu“).
No da pređemo na ono bitno.
Griješila sam.
Odurno.
Prosto.
Prljavo
Od Crkve zabranjeno.
Samo ono šta sam u mislima radila moglo me bacit u zatvor...
Netko tko me poznaje pod imenom Pocahontas (ne, niti meni to nije jasno zašto. To je u nedostatku prisjećanja na moje sopstveno ime.Ajd petica za originalnost.)
toliko je skladno savršeno biće za grijeh....
I desetka za izjavu „Nisam najzgodniji ovdje, ali sam svakako najprivlačniji“... E da samo znaš--- 
I desetka...
Hmmm znat će određene curke za šta ;)
A i poneki DJ, koji je trpio moje naseravanje na njegov stol, ne iz ljubavi prema njemu samom, nego da bi moje pogane oči imale kvalitetno mjesto za šibanje pohotnih pogleda, istrpio me pošteno.
No, čak niti ovo perverzno iskustvo nije niti upola zabavno kao iskustvo „slučajnog“ odskakanja mojeg lakta od dotičnu Mrs. „Jebala bih se al da mi ne uđe“.
Provedoh tri i po sata u rodnom kraju M. P. Thompsona (ne iz pokušaja ulaska u njegov um i dušu spajanjem s njegovom prirodom ) čekajući vlak za ST. Neka, ako ništa bar sam očarala (neviđeno! Umorna, iscrpljena, mutava, nepočešljana...) mladog (svi su na toj stanici bili mladi!!!) stričeka što upravlja vlakovima s onom seksi zviždaljkom i palicom pa je dogovorio s vozačem nagibnog vlaka da me primi ko sljepog putnika (imah kartu za putnički vlak...) pa sam se u klimatiziranom vlaku vozila ko dama. Društvo mi je pravio momkić iz Osijeka koji je s mamom išao teti. On se brinuo hoće li se neka baka, koja je spavala u kupeu, probuditi kad dođe do Splita. Pa ju je ispitao gdje ide, i šta će raditi na Hvaru, i skim će biti... Presladak!
Puno pusa Nosari, Droljetini, Njuški, Tonkolini, Kikolini, a DJ – u samo pozdrav (I don't feel like dying yet) ako sam nekog izostavila, neka se smatra poljubljenim od mene =)
A sada odoh u carstvo snova... Naporno je ovo ljeto...
Volim prirodu... Volim Sljeme,... Volim Alfu Romeo s kožnim sjedalima 
Volim ova zemlja 
Post je objavljen 20.08.2007. u 03:06 sati.