Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/wicked111

Marketing

Pula (25. ili 26.7-5.8.2007.)

Ja mislim da sam 25. otišla u Pulu. Kum Zvonko nas je vozio. Ana-Lea i ja nazad a baka i kum naprijed. Ana- Lea je završila peti razred. Brzo smo stigli. E stan ili kuća ili šta to je, im je prelijep. Navečer smo išli vidit jel ima još odbojke ali davno je završila. Ja spavala s Anom Leom na nekom kauču. I ujutro (26.7.)smo otišli do Doma športova Pula i tamo nekog Joa upoznala ja. Oni su kao prijatelji s njima. I on ruka engleski. I njegova žena Monica isto. Ameri, i odmah me podsjećaju na fast food nation. Ali ovi su bili sportaši. Za svoje godine, dobro se drže. Žive u Kaliforniji između neka dva velika grada. U toj dvorani se održavao neki- European Global Challenge. To je odbojka. Bilo je par ekipa iz Amerike. I bile su i prve. Monica je snimala igračice kamerom i onda kasnije se oni odluče koju će pozvati da dođe u Ameriku tamo igrat za njih volibol. I Monica mi dala bedž s tog njihovog koleđa. Zove se – University of California Riverside-. I tak mi malo pričali engleski i bla bla. Kasnije smo otišli u neki Kabai(tak se čita, kak se piše nemam pojma) s tim Amerima. I ja sam kumovima bila Petra-mini dictionary. Ja imala od Peppersa majicu na sebi a oni meni jel ja njih slušam pa jel znam da su oni iz Kalifornije, pa iz kojeg grada, pa članove benda… To je Joe pričao sa mnom. E, ti Ameri… Joe vidi netko bacio onaj mali tetrapak, a on umjesto da to šutne kao većina Europljana, on to pokupi i baci i tak par puta na šta je već naišao. I odgledali mi zadnju utakmicu i pozdravli se s njima i bye bye American people! I onda su me njih dvoje pozvali da dođem u Ameriku, a mene mama jedva pusti u grad kamo li u Ameriku! A njih dvoje po cijelom svijetu lumpuju i imaju prijatelja u svakoj državi. I kasnije kuma se još sastala s njima a mi otišli kući. Kasnije mi kuma rekla da su Ameri rekli kako super pričam engleski. Pa, hvala, heee… Ne znam šta smo radli u subotu, mislim da smo se kupali. I ne mogu se sjetiti ostalog… Et. Znam da smo stalno visili na internetu i uređivali blog. Anin i moj. Jednu smo večer pričali do jedno tri ujutro…I svako jutro me je Izzy budila svojim lizanjem u 7 ujutro… aaaaa! To nisam mogla podnijet jer ja se inače budim oko 12. Izzy je pas, kuja. I skoro svako jutro smo je vodili da se popiša i posere. Sad vidim da ne želim imat psa. Ko će ga ujutro u 9 vodit da obavi svoje. Sva sreća pa nije dobila mengu dok sam ja tamo bila. Onda joj stavljaju gaće i uložak u njih. Smiješno. Na plažu smo išli kod hotela Brioni. Ma zakon je plaža, kamena neka. Tamo ima i banane i jet-ski, i oni koluti u kojima te vozi gliser. A valovi na toj plaži su bili ogromni. I bilo je super to što su bili tuševi tamo pa kad izađem iz mora trk pod tuš! Barem me ona sol nije zatezala… Meni se cijelo lice stegne od soli. 31.7. smo išli u otvoreno kino gledat Shreka 3 i bio je zakon film, samo preglasan pa nakon što je završio nisam mogla čuti jedno pola sata. Nakon Shreka je bio Harry Potter onaj novi dio i bio je VEEEEELIKI red za prodaju karata. Onda 1.8. je Zucchero bio u pulskoj Areni pa smo ga išli gledat. Kum radi (ali tu večer nije) kao zaštitar na ulazu pa je sredio nama besplatan ulaz. E, a ljudi se povješali po onoj ogradi… ono, moš im se smijat… haha, ja ušla besplatno a vas ko je**! Mi sjeli na travu i čekali da on izađe… Tamo netko do mene pušio travu… kuži se da je joint iz aviona. Ja samo udišem… ma šala. Najviše je bilo Talijana njegovih. I došao on na pozornicu… i krenuo pjevat ofkors. Nijednu pjesmu nisam znala, tek kad je rekao- Croatia, dance- znala sam šta ide… Baila Morena. Onda su svi počeli plesat i skakat… kad skinem video s mobitela pa ću ih stavit u ovaj post…bilo je ludo… pogotovo onaj dio u pjesmi- faj čika, faj koka, kero sai koka-. Bile smo Ana, kuma i ja, kum se negdje izgubio. Kasnije smo sišle dolje kod pozornice. Nekako mi je brzo završio koncert. I onda ,naravno, oni njega zvali da se vrati. I vratio se i izveo tri pjesme na bis. Među njima i Senz una donna (ili kako se već piše). onda su svi popalili upaljače i bilo je zakon. Pola pjesama nisam znala ali je bilo super. Žao mi je što nije Norah Jones bila još dok sam ja bila pa da smo na nju išli jer njenih pjesama znam podosta. 2.8. kuma imala rođendan. I ajd Ana i ja ujutro otišle njoj nešto kupit. I nikad mi nać šta bi mi njoj mogli kupit. I prvo joj kupili čestitku a Ana još njoj kupila neku diplomu za najbolju mamu. Mi prolazimo pokraj ogavnog Mekdonaldsa i tamo neki dečki švabe prolazili, tek dođe men jedan –ćus-. A koliko sam skužila to je vald bok na njemačkom. I mi prolazimo pokraj knjižare i meni padne napamet da bi mi njoj mogli knjigu kupit. I ajd ušli mi i tražimo i tražimo… šta bi sad nju zanimalo??? Otkud bi ja znala jel ona više voli krimiće, ljubiće, neke pustolovne… Knjige su bile PREJEFTINE. I uzmemo joj Let iznad kukavičjeg gnijezda (to smo uzeli jer sam čitala ja tu knjigu i zbilja je dobra, radi se o ljudima u ludnici) i Da Vincijev kod. Ma joj, ja sebi isto kupila Da Vincijev kod jer je bila samo 80kn a još se i dobije neki dnevnik putovanja. skoro sam sprašila sve pare. I onda još kupili ukrasni papir. I mi stigli kući to sve lijepo umotali, potpisali se na knjige i čestitke i ostavili to na stolu. Mama (njena mama) joj kupila neki cvijet i et. I došla kuma kuć' i bila je (kolko sam ja skužla) zadovoljna darovima. Kasnije nas je vodila u pizzeriju Jupiter. Ma reko, kud ću se posebno spremat idemo u pizzeriju. Oni se svi sredillli… ja gledam… a briga me. I mi se slikamo ispred nekog sidra tek dođe meni kuma- Pa nisi se ti baš nešt sredila…- kažem ja njoj –Pa, to je najbolje što znam-. A ja na sebi imala majicu od HIM-a, starke, rifle i još navješala ziherica po sebi. I najela se ja pizze sam tak! Bila je predobra, jedino je tijesto bilo malo tanko. 3.8. padala kiša a Ana i ja u gradu. Onda smo išle busom do centra. Išle smo meni kupiti kartu za nazad. Koštala me je 241kn, do Požege. A mene tera pišat…aaaaa! A tamo slična situacija kao i u Zagrebu. Nigdje te neće pustit, ni u jedan kafić, restoran, ako nisi posjetitelj. Pa išla bi ja u javni wc ali tamo nisam ni vidla ni čula j od javnog wc-a. I ajd ja idem u neki restoran pišat. A tamo pločice u restoranu a vani padala kiša i bilo sve blatnjavo. I ja ušla i gledam gdje je konobar da ga pitam gdje je wc. Nema konobara… tek ja vidim tablu wc => . Ja u wc a starke mi prljave, gdje ja nisam gacala… i samo sam ostavila blatnjave tragove za sobom. Kako sam ja olakšanje osjetila kad sam se napokon popišala…aaaa…. Ja izlazim a konobar vani, nije me ni skužio. I ide sad Ana pišat i pita ona konobara jel smije a on joj rekao da ne smije…haaa, glavno da sam ja obavila svoje. Još sam ja htjela u neki casino ić pišat. I onda smo otišli u Kuku-riku sjest jer je kuma rekla da će nas tamo pokupit. Taj kuku je kafić od one Marine Bajlo iz Big Brothera. Kasnije smo išli u Medulin s nekim švabama se dogovorit za tu neku villu. Sad mi se ne da objašnjavat al eto… od moje kume kolegca ima tu villu, ali je ona na moru pa ona to ne može čistit i ne može se dogovarat oko svega. Ja švabski razumijem samo ja, ja, nien, nien (ili kak se već piše). Vratili se mi u Pulu pa smo se išli prošetat negdje sa Izzy. Tam bili neki pankeri i metalci na mostu i svi su bili tako prelijepi i pričali su engleski. Znam jer sam pričala s njima u vezi psa. S njima isto bio neki mali čuko. I onda mi stali isto tamo negdje i islikali se za cijeli život. 4.8. ujutro smo išli u Medulin spremati tu villu. Ma nisam se uopće naradila. Ovo što smo radli nije ništ kak mi spremamo kod kuće. Kad smo Ana i ja završili s poslom otišle smo se okupati u bazen. Ta villa ima bazen. Nije nešto predubok ni predugačak al se moglo normalno okupat. I jednom sam skočila bombu i nabla sve prste na nogama. A na glavu sam se bojala skakat jer bi ostrugala glavu o pod. I onda nama kuma rekla da se odemo otuširat u tu villu. I to već sve počišćeno i oprano… i mi se zajedno tuširale u kupaćima i bio onaj zastor kod tuša. Jao, mila majko, mi izašle a to poplava po cijeloj kupaonici. A ništa, ja uzela wc papir i brišem. Kasnije smo smrdale onaj vrag što drži taj zastor. Zapravo, to ima onako par žica što drži to a nama je jedna otpala. Ma mi prvo se obrisale ručnicima pa kasnije s njima obrisale pod. Ja sam potrošla cijelu rolu papira. I sad, uđe kuma i pita jel smo gotove a mi njoj rekle da jesmo… samo što smo napravile malu poplavu…kaže ona ma dobro… al i ova ručka što drži zastor nam je otpala…kaže kuma ma nemojte me sad zaj…..a gosti taman trebaju doći! I ajd ja to nekak namjestila i stajalo je. Onda je sve bilo okej. Isti taj dan, predvečer, smo išli u Fažanu na Feštu od srdela. Gužva, gužva… i ajd mi se dogovorili da ćemo otić negdje u Pulu na pizzu. Tek skužimo da su nas neka tri auta zagradila na parkingu i da nismo mogli izać van. Kum poludio. Pa kak i ne bi, ja bi isto. Al bi se prvo nagutala apaurina. I čekali smo do pol noći da se barem jedan pojavi al ništa. Tek neki njihov prijatelj je nas izveo van preko neke visoke bankine i malo su ostrugali auto odozdol al to nije ništa. Onda smo samo otišli do Pizza cuta i Ana i ja smo si uzele jedan komad pizze. Ja naravno margarite. I onda kuć. 5.8. Bus mi je išao u pola dvanaest. Ma reko to će biti neki mali autobuščić, svejedno nas neće biti puno. Ja došla na busnu i zinla… APP-ov bus na kat stoji( a ne, pliva)… nisam ni znala da oni imaju takav bus. I ja dala ovima stvari da spreme i piči Petra gore na kat!!! Moje sjedalo zauzeto. Ma, sjest ću ja pokraj. I bome je bilo puno ljudi. Ajd mi krenli i ja FALA BOGU IDEM KUĆ!!! Jedva sam čekala da vidim društvo. Pola njih se istovarilo putem. Tek u Poreču (ak se ne varam) dođe neki tip do mene – Jel ti sjediš sama? E, kaj, bum ti bio bed kad bi sjela ondje sama da ja i ona (pokazuje na svoju žensku) sjednemo zajedno?-. Htjela sam mu reć pa isti ti je to k***c. Sjedio tam ili vam. Al nisam iz pristojnosti. Ja onak-pa, hmmm, aaaaa nneeeee, neee, jooooooj….-, dođe on meni onda –de ajd pliz, ajd ak ti nije bed-. I ajd ja se premjestila samo da mi ne bude bed cijelo vrijeme. Opet sam sjedila sama, došlo mi na isto. Bilo mi je žao mjesta a i nisam se htjela seljakat. Zato sam MRZILA stajat, jer uvije neke nove budale uđu. Ali SUPER je kad stanemo jer onda te budale opet izađu van. Nažalost taj debeli je išao sa mnom do Požege. Onda je neka baba sjedila, pa se maknula za 5 minuta. Pa je došla neka švabica sa ustima ko moja četri prsta, ali je bila dobra. Eee, onda smo došli do Zagreba i skoro cijeli bus se ispraznio. Eee onda su ušli vojnici i onda sam se smijala ko budala kad su provaljivali neke gluposti. Neki tamo vojnik se smijao kao cura pa sam se sam smijala kad se on opalio smijat. E a onaj debeli što me tražio da se premjestim… bilo prazno sjedalo ispred mene i došo on i raširio se. I spava, naslonio glavu na prozor. Tek nakon pola sata on makne glavu a ono masnoća ostala po staklu…ODVRATNO!!!Bilo je tako odvratno da nisam mogla prestat gledat u to, cijelo vrijeme sam buljila u tu masnoću s njegove face. E bilo je toliko masnoće da si mogao ispeći tonu krumpira u tome. BLJAK! I stigla ja kući….. Došla kuć, prvo pojela ono što mi ostalo od puta i onda otišla van sa društvom. Dalje što se zbilo, čitajte u sljedećem postu.Dotada, pozdrav svima!!!

Post je objavljen 19.08.2007. u 22:41 sati.