...Za promjenu, ovaj post se neće baviti muško-ženskim nadmudrivanjima iako bi naslov i autorov "renome" sugerirao na takav sadržaj. Dakle, o emocijama, malo drugačije, malo osobnije...
...Emocije definitivno nisu u modi. Došlo je novo doba, surovi kapitalizam u kojem svatko treba pronaći svoje mjesto. Svatko bi trebao biti kotačić koji će pokretati neki veći, kompliciraniji mehanizam, osmišljen od nekog drugog, nekog višeg, nekog "pametnijeg". I sve to fino funkcionira, šablona je postavljena, svatko ima pravo raditi ali ne i postavljati pitanja. Pogotovo ne ona "neugodna". Nego, otkuda je ono potekla riječ aparatčik?
I sad, kud to vodi, radimo sve više da bi za sebe imali sve manje, svega manje. Počinjemo živjeti da bi radili umjesto da radimo da bismo živjeli. Iskreno, koliko ljudi radi ono što zaista voli, ono što ih ispunjava u potpunosti. Koliko ljudi unosi strast i emocije u svoj posao, najjednostavnije rečeno, koliko ima sretnika kojima je hobi profesija?...
...Kad pogledate jedrenjak, jedrilicu, spoj palube i trupa čini krivulju, glavnu i najupečatljiviju liniju broda. Gledajući s boka, ta linija nikad nije ravni pravac. Linija se od pramca lagano spušta u odnosu na zamišljeni pravac da bi se prema krmi opet počela manje ili više uzdizati. Otklon te linije od zamišljenog ravnog pravca između pramca i krme uobičajno se naziva progib. Svaki brodograditelj ili zaljubljenik u brodove će vam sa strašću objašnjavati da savršena linija još nije stvorena, da ne postoji savršen progib. Ispod nacrta jedne prekrasne jedrilice, eminentnog konstruktora, pročitao sam otprilike sljedeći tekst, " ako se divite liniji našeg broda, znajte da nam je trebalo 50 godina da dođemo do nje".
Možemo li stvoriti nešto uistinu kvalitetno, vrijedno i lijepo ako u stvaranju toga nema emocija, nema strasti? Nisu li posvećenost, strast, ljubav prema nečemu što stvaramo u stvari najjači "drajv" naše kreativnosti? Da, mislim i vjerujem da samo emocionalnim pristupom možemo stvoriti nešto zaista kvalitativno novo i vrijedno. Ako netko posvetili 50 godina života i rada nečemu kao što je navedena savršena krivulja, zasigurno ne bi to mogao bez uključenog emotivnog "drajva". Raditi ono što zaista voliš, je danas zanemarena, potisnuta, zaboravljena vrednota. Jedna od ključnih stvari koja čini naš život uspješnim. Lova nije sve, ali osobno zadovoljstvo jest...
...Kod prijatelja i poznanika, oduvijek sam cijenio "emotivce". Ukočene, "odmjerene", osobe kod mene izazivaju oprez i podozrivost. Ne vjerujem u savršen "outfit", savršenu karijeru i savršeno uređen dizajnerski stan. Ovo zadnje posebno jer se u njega ne uklapaju razigrana, nesputana djeca, dlake ili perje kućnih ljubimaca, komotno opušteni prijatelji. Sorry, hladno, geometrijski savršeno okružje mi ne djeluje ljudski, kao ni osobe koje u njima obitavaju.
Sastavni dio naših prijatelja su i njihove mane, mišljenja s kojima se ne slažemo, stavovi koje ne podupiremo, a činjenica da oni to ne pokušavaju prikriti ih čini osobama vrijednih našeg prijateljstva...
...I sad, nova "religija" plasirana u medijima, raznim tematskim časopisima, nas "uči" kako suspregnuti osjećaje, kako kontrolirati svoje emocije, kako unificirati svoju osobnost. Samo, nikako nitko ni ne načinje temu na koji način bi me to trebalo učiniti sretnim, na koju to jebenu foru ja mogu postati sretan time što bih se pretvorio u ono što nisam, radio ono što ne želim i živio u nečemu što u meni izaziva nelagodu, ma koliko to moderno u ovom trenutku bilo...
Post je objavljen 19.08.2007. u 19:51 sati.