Cijeli dan pazila sam Irenu kao malo dijete. Plakala je, mučila se izbaciti anesteziju, pokušavala ustati i hodati. Davala sam joj po malo čaja, vodila do kupatila. Bile smo dvije ratne prijateljice, kao na fronti.
Ali, moje misli cijelo vrijeme lutale su njegovom ordinacijom, gdje je on radio svoj posao. I znala sam, bila sam sigurna, da misli na mene.
Osjećala sam kako naše misli probijaju ove velike zidove i hrle jedna drugoj u zagrljaj, kao što naša tijela gore da se dodirnu.
Nisam jela cijeli dan.
Osjećala sam se kao balavica.
I htjela sam da se tako osjećam.
Željela sam taj osjećaj tako sebično, bez obzira na posljedice.
Bilo je nešto u tom čovjeku što sam ja morala otkriti, saznati.
Konačno, oko devet sati na večer, Irena je zaspala. Primirila se kao malo dijete. Ostavila sam pored nje mobitel i poruku da me zove, ako joj hitno trebam. Napisala sam da sam otišla prošetati do restorana, da nešto pojedem.
Kad sam ušla u njegov dnevni boravak, sjedio je zavaljen u svojoj fotelji i gledao Tv. Nije zaključao vrata. Čekao me.
Skočio je prema meni i počeo mi ljubiti lice, kosu, ruke jednu pa drugu. Pustila sam se kao hipnotizirana, sva ustreptala od silne želje za njim.
" Reci mi da ne sanjam. Reci da si tu, uzdahni, da te čujem!" - šaputao mi je na uho i stvarao jezu na koži. Misli su mi se kao kiša metaka na bojnom polju, presijecale sa ovim trenucima i Vlatkom.
Nikada nisam varala svoje muškarce. Taj tren osjećala sam se kao žena tipična za svoju generaciju. Iako sam stalno poricala krizu srednjih godina, i sama sam pala u tu zamku.
Jednostavno, morala sam to učiniti. Ne znam zašto. Predugo su mi se nervi napinjali slučajnim okolnostima. Predugo sam se "spoticala" o susrete sa izazovom, a da bih mogla ignorirati malo uzbuđenja. To što se događalo u mojoj glavi, u mom životu, bila je samo moja stvar, o kojoj nisam ni sa kim pričala niti osjećala potrebu podijeliti to. Prvi put u životu uživala sam u šutnji. Uživala sam u razgovorima sama sa sobom i zaključcima koje sam sama donosila.
Svojim snažnim rukama ponio me prema drugoj prostoriji. Sklopljenih očiju još sam odgovarala na njegove poljupce i plašila se otvoriti ih. Spustio me na krevete i kad sam otvorila oči, ležala sam u sobi s crnim plakarima i bijelim krevetima. Na vratima plakara su bila zrcala. Dvije lampe su stvarale diskretnu svjetlost. I ništa više. Tipična muška jednostavna soba.
Ležao je pored mene i gledao me. Lijevu ruku držao je pod mojom glavom, a desnom milovao moje tijelo.
Predala sam se i tiho disala.
"Neću da mislim ni na što!" - govorila sam samoj sebi, a tijelo mi je katkad bilo napeto kao da ću iskočiti i otrčati.
"Molim te, ugasi svjetlo!" - rekla sam mu tiho, što je on uradio na daljinski upravljač.
Tu noć okupala sam se u rijeci zvanoj prijevara. Uprljala sam svoje tijelo tuđim dodirima. I kao da je nešto prepuklo u meni, nestalo je griže savjesti. Još sa sobom nisam raščistila što želim. Potisnula sam misli koje su se kao žene na rasprodaji gurale po mojoj glavi. Onu vatru u sebi malo sam stišala. Sve se stišalo.
Ležali smo u mraku sobe i šutjeli. Onda on progovori.
"Ne znam odakle da počnem, ali strahovito želim da ti pričam o sebi. Nikada se nisam ovako osjećao. Moram ti priznati da me nikada ni jedna ženska nije odbila tako izravno i drsko kao ti. Pljusnula si mi sve godine moga života u lice. A nisam ja toliko loš. Zapravo, tko sam ja da sudim o sebi. Želiš li da ti kažem nešto o sebi?" - pitao me tiho.
"Ne znam. Možda je prerano. Možda bih se radije istuširala prije toga." - rekla sam i otišla do kupaonice. Dok sam pružala ruku da pustim vodu, on je obgrlio moje tijelo s leđa. Zajedno smo ušli u kabinu i nastavili se ljubiti pod mlazom vode. Nismo mogli prestati. Bila je to eksplozija svog tog vremena između nas.
" Ovo se moralo dogoditi !" - govorio je, dok se poljupcima spuštao niz moje tijelo.
Napravio nam je kavu i donio na njegovu ogromnu terasu, zaštićenu puzajućim cvjetnim lozama od mogućih znatiželjnih pogleda. Sjedili smo zavaljeni u udobne ogromne plastične stolice.
A onda je rekao:
" Ovo ti moram ispričati!"
* Just do it ! - dio XVIII
* Pula-opet ! - dio XVII
* Konačan potez - dio XVI
* Četvrta dimenzija - dio XV
* Dječak i djevojčica - dio XIV
* Izazov - dio XIII
* Irena - dio XII
* Face to face - dio XI
* Posljednja noć - dio X
* Ponedjeljak - dio IX
* Noć - dio VIII
* Poljubac - dio VII
* Pula - dio VI
* Brige oko škole - dio V
* Povratak - dio IV
* Ordinacija - dio III
* Pohota - dio II
* Prijevara bez imena - dio I
Post je objavljen 08.09.2007. u 22:22 sati.