Pregled posta

HVALI MORE, DRŽ SE KRAJA

" Međutim, sve će to s vremenom proći. Na žalost, uvijek prolazi. Modrica na srcu koja nam se isprva čini nevjerojatno osjetljivom čak i najblaži dodir, polako promjeni sve dugine boje i prestane boljeti. Zaboravimo na nju. Zaboravimo i na to da uopće imamo srce, sve do sljedeće prilike. I kad sve to doživimo, čudimo se kako smo, zaboga, mogli zaboraviti. Mislimo : "Ova je ljubav jača, ova je ljubav bolja..." Zato što se zapravo nikada ne možemo potpuno prisjetiti kako je to prošli put izgledalo."

Evo kao uvod, prepisala sam ovaj tekst koji mi je napisala jedna blogerica pod komentare, jer moram priznati da me se jako dojmio. Ma zapravo, kao i svi ostali dirljivi tekstovi...ah, takva sam.... tako da sam ga jednostavno morala napisati da ga i vi svi ostali pročitate.

Od sada će i svaki post imati glazbenu postavu jer nekako ne mogu zamisliti život bez muzike, a ove dvije pjesme su mi se bas svidjele.

Evo nakon dugoooog odmora, ipak vas nisam zaboravila. Ipak mi je pisanje u duši.
Vratila sam se sa mora. Naravno bilo je super, ne znam od čega da uopče počnem.
Frendice su mi bile tjedan dana i to je bila prava zajebancija. Preko dana bi bile na plaži, a navečer bi partijale. Isplesala sam se ko nikad u životu, upoznala dosta novih ljudi, a najveći biser su mi bili jedni likovi koji su nam se uporno uvaljivali, a mlađi su dvije godine....mislim nije to tako strašno, koliko oni sami. Bizerne fore, a još gore upucavanje. Nakraju smo ih morale izbjegavati.
A da ne spominjem neke što su bili u kampu i pekli roštilj i svaki put kad smo prolazile oni nama da im se pridružimo. Moja jedna frendica šta je vječito gladna, uporno je htjela ići, kao nije njoj bed, pa samo večerica i tako to, a mi njoj uporno zašto onda ne zovu i druge, možda kojeg lika. I zaista ona zadnji put zastane i pita šta se nudi. A oni da ima svega pomalo, koji ražnjić, pečene kobase...a šta mi nudimo? Mislim prestrašno. I otad ju zajebavamo da hoće li koju fino pečenu kobasu i jajčeko koje uz to....
Izjava mjeseca je bila ta što je izjavio jedan naš frend, malo mlađi od nas, inače ok dečko, ali valjda se umislio - previše gledanja tinejđerskih serija u kojima svi izgledaju savršeno.
Izjavio on da se druži samo sa lijepim ljudima. Moju frendicu je to toliko pogodili, neznam zašto zapravo, te je kada je sa još nekim ljudima sjeo jednom prilikom za drugi stol, rekla - aha, mi nismo očito dovoljno lijepi za njega!
Mislim što će se sada odjednom svi početi izjašnjavati - ja se družim samo sa onima šta su imali koju plastičnu, ili onima kojima je fora slušati narodnjake, ili onima koji jedu paštetu i kruh...ili ne znam šta već.
I bez trunke savjesti je reko jednoj našoj frendici da je debela, mislim možda malo cura jest, ali tako to reći?! Meni to baš i nije ok. Nije on sad neki komad i pol da sve cure trče za njim, a da i jest, otkud mu pravo?! A i sam pojam ljepote je relativan, ali o tome nekom drugom prilikom.
Kad su mi frendice otišle, došla je meni i sis zajednička frendica koju zajedno sa njenom sestrom znamo od rođenja jer ljetujemo na istom mjestu, a tu smo negdje generacijski. Nju su starci ove godine mjesec dana pustili samu s dečkom kod njega na more, a cura ima 17 god. Da vidim kako bi mene starci sada pustili, a kamoli tada. Ali slatko je to s druge strane, prava ljubav, čuju se 20 puta na dan, znam ne samo sve o njemu nego i o njegovoj široj rodbini, nerazdvojni su.
Ja još svoju pravu ljubav nisam našla, ali doći će i to uskoro.
Napokon sam naučila igrat belu, iako još mješam trefove i pikove, a najbolje je bilo kada smo igrali pantomimu na pogađanje imena filmova. I tako je jednom prilikom ona morala pogoditi Doba nevinosti, a ona će- doba parenja.
Ja sam morala pogoditi Adaptaciju!
A kada izađemo sa njenom sestrom, mojom frendicom, onda je to definitivno izlazak sa efektom ( ne, ne radi se o kaugumama), jer onda se likovi kelje na nas, s razlogom. Ali zbilja je grozno vidjeti neke stare očajnike što plešu na zvukove rnb glazbe i pokušavaju te tako impresionirati. Moram priznati da baš i nismo pile alkohol,ali kao da se nismo zabavile i bez toga.
Preostalo vrijeme sam provela planirajući šta ću sve najesen raditi, od učenja pa do partijanja, salse i još mnogo čega zanimljivoga, a najveći mi je gušt kada se rano ujutro probudim i onda dok je još čista bonanca plivam oko sat vremena od jednog do drugog kraja plaže i natrag, i tako onda predvečer, na zalasku sunca.
I dakako smislila sam pregršt novih tema....tako da me se nečete lako riješiti..ostajem i dalje vaša pomalo zbunjena, neizliječivo sentimentalna (žao mi je što je prošlo još jedno ljeto), ali i uvijek zabavna prirodna plavuša sa još kojim plavim pramenom više...





Post je objavljen 19.08.2007. u 15:59 sati.