Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zvoneradikal

Marketing

Obitelj Aleksander

Prije nekog vremena, u ono doba godine obilježeno nacionalnim nabojem kad se obilježava godišnjica pada Vukovara, pokolj na Ovčari i međunarodno priznanje Hrvatske, u dnevniku je u sklopu reportaže iz Vukovara ispričana i priča o obitelji Aleksander.

Priča o ocu, majci i sinu.

Kratka priča, koja u stvari i nije bila priča, jer se opis događaja tog 15. studenog 1991. godine teško može nazvati pričom.
Priča kakvih je Vukovar u to vrijeme bio prepun.
Priča koja je poput nebrojenih drugih priča utkana u tkivo hrvatske samostalnosti.
Priča nakon koje se čovjek barem za trenutak mora zapitati: „Jesmo li mi ljudi doista takva gamad“.
Priča koja stane u četiri rečenice.

Jer, tog 15. studenog 1991. je pala granata ispred kuće obitelji Aleksander. Supruga je poginula na mjestu. Otac je ranjenog sina uzeo u naručje i krenuo prema vukovarskoj bolnici. Kad su došli do bolnice, ispred vrata bolnice je pala druga granata ...

Ovu priču sam već dugo namjeravao podijeliti s Vama. Pokušao sam pronaći detalje na internetu, barem imena članova obitelji, ali neuspješno. Jednom je netko rekao: „Čega nema na internetu, kao da se nije dogodilo“.

Ali, ovo se jest dogodilo.

I svaki put kad pročitam gornje četiri rečenice (a pročitao sam ih dosta puta jer je ovaj post započet prije podosta vremena), nespokoj mi se uvlači u kosti dok pokušavam zamisliti što je ocu prolazilo kroz glavu dok je ranjenog sina na rukama nosio do bolnice.

Je li bio bijesan na artiljerca koji je povukao okidač topa koji je ispalio tu granatu ?
Je li bio ogorčen zbog političara svih vrsta koji su uzavreli povijesni kotao Balkana iskoristili za svoje sebične i prizemne ciljeve ?
Je li bio ljut na zlehudu sreću i cijeli svemir što se u tom trenutku urotio protiv njega i njegove obitelji ?

Siguran sam da nije bio nijedno od toga. Siguran sam, koliko čovjek može biti u išta siguran, a možda i samo žarko želim biti siguran, da su tog čovjeka prožimali osećaji ljubavi, tuge i nade.

Ipak, nada je za obitelj Aleksander umrla tog dana.

Hoće li ljudski rod IKADA naučiti ...

Sumnjam.


Post je objavljen 19.08.2007. u 17:28 sati.