Baš sam razmišljala kak mi je već polako glupo imati ovaj blog jer ga ionako jako, jako rijetko kad pišem...Nije da nemam vremena, nego mi se jednostavno ne da...Delam, a doma nikak ne ide...Sam živim za posao i ljubav...Za nikaj drugoga....A mislim da bi se to trebalo promijeniti. Ako je mama ostavila kuću u nemilosti, možda je ja mogu pomoći održati skupa s ocem i Beti. Tata je, hvala Bogu, našao svoju srodnu dušu i baš sam sretna zbog njega...Dok opet...Mama...Ne znam što da si mislim za nju..Malo mi je glupo reči da joj želim nesreću, ili nešto slično, jer, za Boga miloga, ipak mi je mama...Al ne osjećam se baš ugodno kad je čujem koliko zaljubljeno govori o Tomi, a ja..onak...flegma i tužna...Kad se sjetim da me je napustila u najkritičnijem trenutku, kad doma nisam imala ni sestre..Tata nije bio sposoban pomoći sebi, a kamoli meni. Pa sad razmišljam da li je ona zaslužila sreću. No, sve će se vratiti na svoje, kad ona shvati što je prokockala, gledajući samo svoju sreću. Nismo prvi, nažalost ni zadnji, no ipak trebalo je vremena da se to sve skupa donekle smiri i stabilizira.
Trebala bih ići peglati, ali tak mi se ne da...samo razmišljam kak da dojdem do grada, da vidim Davora. Ne želim ni razmišljati da on odlazi za 2 tjedna, a ja još 2 tjedna kasnije...I onda da dolazim kući svaka 3 tjedna ili 1 na mjesec...Ne znam nikog...Putujem na slijepo, u stranu zemlju...Nije da se ne znam snaći, nego je problem hoću li se zapravo htjeti snaći. Nije mi baš u interesu, kad sad tako pogledam...Uvjerena sam da ću nakon 2-3 dana osjećati toliku nostalgijom za onim što je moje, što mi pripada, a toga tamo neće biti. Nadam se da će barem Beti, zbog posla, puno putovati u Koper, da se barem s njom družim. Jest da je tamo i Tomo, a da će najvjerojatnije biti i mama, ali jedino što ja osjećam prema tom čovjeku je poštovanje kao i prema svakoj drugoj osobi. Ja se na njegovom mjestu ne bih petljala s udanom ženom, to je bolesno. I kako da ga onda promatram kao prijatelja...Malo teže...
Ma, bla, ne bum duljila sa svojim mislima i osjećajima, jer to samo ja tako mislim, možda se netko drugi ne bi složio sa mnom...Idem konačno peglat.
Pa-pa svima...
Davore, you are my sunshine...:) Volim te
Post je objavljen 19.08.2007. u 16:34 sati.