Marketing
"johnny, you're not working enough..."
Jest dragi
Najsretniji je čovjek koji zna da živi u slučajnosti poput cvjetova
(Ardengo Soffici, iz pjesme Duga)
Na trenutke pomislim da sam zapela tu negdje, između želja i svakodnevice, između entuzijazma i nemarnosti, između ljepote i smrada, između potpune tišine i krikova. Ni na nebu ni na zemlji, hah.
Ali, vjerojatno nisam. Zgodne su te faze i vrijeme i misli koje se mijenjaju i razvijaju, o duboko to vjerujem, ipak. Volim ljude, jer su nekad doista tako divni i genijalni i nemam dovoljno zagrljaja za sve koje bi htjela zagrliti. Dosada ne postoji, o zaista ne. Ne znam što zapravo želim, mislim da mi je potrebno mnogo tog, ali prepuštam to Vremenu i Sebi, u koju bi možda trebala imati i malo više vjere, ali dobro je.
Mislila sam da ne mogu podnjeti više ništa, a sad mi se čini da nekako mogu podnjeti sve. Svijest mi je Tamo Negdje. Ni jedno me razdoblje nije promijenilo i oblikovalo više nego posljednjih godinu dana i totalno sam zahvalna na tom periodu. I vjerojatno spremna za dalje. Vjerojatno. Iako ne shvaćam poptuno to 'dalje'.
Ovih dana volim tišinu (ne slušam skoro ništa kod kuće), volim mejlove (uspomene iz kampa me još drže), volim držati vrata između moje sobe i balkona otvorenima preko noći, volim čitati (vratila sam znatiželju i volju), volim bambus (uspomene iz kampa me još drže x 2), volim se nasloniti na nekog, volim boje koje su mi u glavi makar ih ne razumijem i nemogu razdvojiti, volim ovo čudno ljeto, volim se pretrpati voćem, volim krumpire s vatre petkom navečer dok počinje kiša.
*vip inmusic festival! vidimo se tamo?
Post je objavljen 19.08.2007. u 15:37 sati.