Bila sam tako presretna kad je shvatio što sam napisala... Iako ne znam kako, tko još može pročitati ono što pas napiše? Jako čudno.
Naravno, ona smeđa gamad uporno ga je htjela omest u tome, tako da je na kraju završila na njemu.
Prvo sam pomislila kako moje tijelo izgleda tako neobično krhko pored njegovog, ali onda sam shvatila da to nisam JA tamo, i odlučila napraviti nešto u vezi s time.
Što je bilo teško, jer se nisam htjela unakaziti, a baš sam ju htjela izgrist kad već ima smrtni oblik.
Ali onda je pročitao i osjetila sam opet onaj osjećaj promjene, samo obrnuti, i uskoro sam mogla pomicati vlatito tijelo. U prvi tren sam se osjećala kao da je netko bacio krpu na mene, jer više nisam mogla nanjušiti njegov miris, a i sluh mi je postao strašno lošiji.
Pogledao je u mene baš kad sam otkrila da se sada iz nekog razloga lakše prisjećam čarolija iz svoje knjige. Mora da su neke korisne sposobnosti od onog smeđega ostale meni. Fora.
Uglavnom, baš sam se osmjehnula zbog toga, i on mi je uzvratio nekim osmjehom koji je izgledao nimalo pristojno, što me malo zbunilo, ali onda sam shvatila da sjedim na njemu, pa mi je postalo malo neugodno. A onda je onaj pas počeo skakati na njega, i on ga je bacio u zrak. Što je bilo jako nepažljivo od njega, jer životinja nije ništa kriva... tko zna gdje je psićeva duša završila...
Zaustavila sam psića u letu i iz nekog čudnog razloga se sjetila čarolije za potpuno istjerivanje smeđih stvorova.
Ne znam što mi je, nikad prije se nisam mogla sjetiti pravih čarolija u pravo vrijeme.
Da sam prije mjesec dana pokušala ovako nešto, vjerojatno bih pokrenula lavinu malina s obližnjeg grma na psa.
Ali sad mi je uspjelo. I u trenu se smeđi gad uništio, a psiću se vratila njegova duša.
A onda me poljubio. I otkrila sam da ipak mogu osjetiti njegov miris...samo što mi je sada bio puno privlačniji...
Post je objavljen 19.08.2007. u 00:42 sati.