Snaga straha
Nije baš da nismo čuli za F.E.A.R., ali nismo očekivali da će igra biti ovako dobra i da ćemo drhturiti kao
male curice pune straha. No, i to se dogodilo
Koliko god da FPS-ovi napreduju, u njima tražimo isto. Tražimo akciju i zahtijevamo da se osjeti moć. Najbolji primjer bio je Doom III koji je imao oružje sa slabašnim zvukom zbog kojeg smo se osjećali manje vrijednim muškarcima, kao da nam fali produžetak. Igra zbog toga nije bila dovoljno moćna.
Film kao medij dosad je bio užasno "snažan" jer smo u akcijskoj sceni Johna Wooa (barem u njegovim starijim filmovima) mogli osjetiti pravu silinu metaka, akcije i emocija. Monolith, razvojni tim koji iza sebe ima nekoliko odličnih igara, pitao se zašto bi takve stvari bile rezervirane samo za film i odlučio da ih trebamo vidjeti i u igri. Nisu izmišljali toplu vodu, nego su preslikali ono što su vidjeli na filmu, a to im ne zamjeramo jer je rezultat fantastičan.
Svaki susret s neprijateljskom silom u F.E.A.R.-u završava simfonijom paljbe koja je sve samo ne mlaka. Dok u drugim igrama tijela neprijateljskih stvorova odlete unatrag kad ih pogodite sačmom, u ovoj se betonski zidovi raspadaju kad ih pogodi metak, iz drvenih sanduka frca piljevina, kante lete prostorijom, prašina se kovitla... F.E.A.R. nudi čistokrvnu akciju.
Zapravo, nije istina
F.E.A.R. (First Encounter Assault Recon) nudi i više: zapletenu radnju koju je gušt pratiti i priliku da uprljate set čistog donjeg rublja. Dok je akcijski dio napravljen po uzoru na djela Johna Wooa, "strašilački" dio napravljen je po uzoru na The Ring. Radi se o bezočnom kopiranju, ali kopirano je kako treba.
Strah i akcija jako su dobro kombinirani i pašu uz radnju koju ćemo pokušati ispričati. Vi ste novi pripadnik F.E.A.R.-a koji će ni kriv ni dužan juriti za zapovjednikom Paxtonom Fettelom, glavnim akterom vojnog eksperimenta koji bi zapovjednicima trebao dati mentalnu vezu s postrojbama koje se sastoje od stotine klonova. Kad Paxton poludi, na guzici vam se naglo nađe oko 1.000 kloniranih vojnika koji vjerno izvršavaju svaku njegovu naredbu. Tu je i misteriozna djevojčica Alma koja svaki put nakon što se ukaže napravi maestralno sranje.
Paxton i Alma obično su tu kako bi vas prestrašili, ali budući da su samo čovjek i djevojčica, pripreme da vam se smrzne krv u žilama su velike. Muzike koja bi se poput soundtracka provlačila kroz F.E.A.R. nema, no zato se javlja na određenim mjestima kako bi vas uzdrmala. S maštom vam se poigravaju prazne prostorije kojima najednom protrči duh male Alme koji se nakon nekoliko sekundi raspadne pred vama, kao i vrisak iz susjedne prostorije u kojoj zakratko pronađete lokvu krvi i nešto što je prije bilo ljudsko biće.
Napetost koja vlada konstantno vam navlači živce pa ste sretni kad konačno naiđete na klonove jer znate da su to "ljudi" od krvi i mesa koje možete sprašiti metkom.
Oklop čuda radi
No, nije ni to preveliko olakšanje jer klonovi dolaze s razočaravajuće malo "okusa" pa vam se često čini da ubijate jednog te istog tisuću puta. Postoje varijacije s oružjem, a strah u kosti unose oklopljeni mamlazi koji razvaljuju vrata i gaze sve pred sobom, oboružani Penetratorom i oklopom debelim pet centimetara.
No, niste ni vi šonjo jer ste u F.E.A.R. upali, među ostalim, zbog svojih nevjerojatnih refleksa koji će vam omogućiti i jako izlizanu vještinu. Dame i gospodo, po pedeseti put imate mogućnost usporavanja vremena, tj. ulaska u bullet-time. A bullet-time, k'o bullet-time: jurite između puščanih zrna koja sijeku zrak, ultrapreciznim ciljanjem pucate samo u glavu, a ako prema vama idu projektili, uništavate ih. Bez obzira što je stvar već više puta viđena, funkcionira besprijekorno i morat ćete ju koristiti često jer neprijatelji nisu šuše - samo vas molimo, nemojte igrati na najlakšem nivou jer se silu i tehniku u F.E.A.R.-u isplati susresti kad predstavljaju prijetnju, a ne samo bezglava smetala na putu do kraja igre. Radi se ipak o pametnim klonovima. Ekipa se odlično organizira, skriva se iza uglova, prevrće ormare da bi napravila zaklon, a kad se vi pritajite, ne jurišaju kao muhe bez glave, nego pokušavaju doći iza vaših leđa ili vas istjerati bombom. Umjetna inteligencija je skoro pa savršena, a mjesta gdje se borite obično imaju dosta prepreka da neprijateljima pruže šansu da vas zaskoče.
Fascinantno je gledati vojnika koji ne krivuda okolo prepreka, nego ih preskače, baca bombu u vašem smjeru i istovremeno počinje pucati kako bi vam onemogućio uzmak, fascinira i pametan raspored kojim vas drže u šaci, a koji ne dopušta da sami sebe ulove u unakrsnoj vatri. Da su barem sve igre takve! Kad smo prvi put naletjeli na vojnika iza ugla koji nas je umjesto metkom pogodio šakom u glavu, osjetili smo se iskonski povrijeđenima.
Na vama je red
Ekipa je žestoka i organizirana, vi imate dvije zdrave ruke, ali ne i jaka leđa. Naime, vrli F.E.A.R.-ovac može nositi samo tri vrste oružja i tri vrste granata: standardnu koja eksplodira nakon nekog vremena, onu koja eksplodira kad se nečije tijelo pojavi u blizini te onu koja se detonira daljinski. Bilo koja od njih može se baciti za vrijeme pucanja pa nema potrebe za spuštanjem oružja što bi vas omelo pri napucavanju gadova.
Sustav nošenja samo nekoliko komada oružja već je viđen, no nije viđena i njegova snaga. U F.E.A.R.-u svako oružje udara kako treba. Nema veze je li to pištolj ili jurišna puška - oboje imaju metak koji, ako vas pogodi u glavu, odnese velik komad mozga. Zbog ograničenog izbora oružja, treba pametnije birati pri čemu uvijek pomalo sumnjate u sebe. Je li ovaj bacač granata tu da me zbuni ili slijedi žestoka borba? Hoću li naći dosta municije za čestičnu pušku ili je bolje uzeti G2A2? Treba li mi snajper u igri koja nema otvorenih prostora? Zadnji je odgovor očit - snajper je nepotreban, a ako želite nanijeti štetu, uzmite čestičnu pušku koja ima ogroman zum, a obične klonove-neprijatelje nakon direktnog pogotka pretvara u tinjajući kostur bez ijednog grama mesa. Zakon!
Kako je borba često žestoka, a punjenje oružja čini se beskonačno dugo, možete neprijatelje mlatiti rukama i nogama. Udarac nogom pravi je šok kad ga prvi put izvedete tijekom bullet-timea (sve se inače odvija tako brzo da ne vidite gdje je tko). Tada usporite vrijeme kako ne biste naletjeli na kišu metaka, zatrčite se prema prvom bijedniku, skočite u zrak te pritisnete gumb za udarac rukom. Vaš lik će napraviti škarice koje će sirotanu na drugoj strani pretrgnuti vrat.
Sklad straha
Da biste osjetili akciju, strah i napetost, F.E.A.R. će od vas tražiti puno. Jeste li vidjeli preporučenu konfiguraciju?! F.E.A.R. se dosta oslanja na igru svjetla i sjene i na čestične efekte pa ako oduzmete detalje, smanjujete i doživljaj. Ukoliko nemate jako računalo koje igru ne može tjerati barem na mediumu (oko 2,4 GHz, giga RAM-a, barem 9800 Pro), nemojte je igrati, previše toga gubite.
Također, nemojte igrati F.E.A.R. ako nemate dobar zvučnički sustav ili slušalice koje vas mogu odvojiti od ostatka svijeta jer zvuk je fascinantan, radilo se o glasovima, muzici ili udaranju metaka u zid pokraj vaše glave. I za kraj, najvažniji element – ne igrajte F.E.A.R. dok ne padne mrak. Budite pritom sigurni da nemate slabo srce i da vladate crijevima jer ono što ova igra čini ionako narušenoj psihi moglo bi se proglasiti kriminalnom radnjom.
Srećom, straha nema ako igrate u mreži ili preko Interneta. U tom slučaju pripremite malo jači DSL jer su borbe brze i žestoke, a iz njih sigurno nećete izaći živi ako vas ždere lag. Zanimljivo je spomenuti da se usporavanje vremena može koristiti i u mrežnoj igri, no to mora biti omogućeno serverom i samo jedan igrač ima tu sposobnost. Vi je možete dobiti kad uništite takvog - onda je na vama red da plešete između metaka i trgate vratove nogama!
Ima li ovome kraja?
Ima, kako ne bi bilo. Na kraju imamo naviku govoriti o lošim stvarima kojih u F.E.A.R.-u srećom nema puno. Ne smatrate li hardversku glad negativnom, onda ostaje fizika rag doll, tj. ponašanje tijela nakon smrti. Leševi poskakuju kao da su na federu jer su pali preko neke kante pa igra ne može izračunati (ili što već igra radi) kad bi se tijelo trebalo smiriti. Zbog tog skakutanja često dobijete infarkt jer čim se nešto miče to je jasan znak za otvaranje vatre.
U dijelu igre u kom prvi put sretnete mecha, rakete prolaze kroz zidove. Ukoliko se povučete, mech će prema vama ispaljivati rakete kroz dva zida što se kosi sa zakonima fizike.
Jako smeta što cijelo vrijeme tamanite identične klonove i krećete se napuštenim zgradama koje izgledaju kao da su napravljene metodom copy/paste. Malo raznolikosti ne bi nikoga ubilo. Također, borba prije kraja je sve samo ne klimaks igre. Lagana je i često se pitate kog vraga ste se toliko nabrijavali. No, sam kraj je OK. Sve što smo napisali ipak je bijeda spram kvalitete koju igra pruža, bilo da se radi o priči, tehničkoj strani, izazivanju straha ili fantastičnoj akciji. Kratko i jasno: najbolji FPS modernog doba. Igrati!
Cheats
Ako vas je previše strah upotrijebite ove kodove.
Tijekom igre pritisnite T i unesite sljedeće kodove:
god - neranjivost
Ammo - popunjavanje streljivom
Guns - daje igraču sva raspoloživa oružja
pos - daje informaciju o točnoj lokaciji
Download: USKORO!!!
Post je objavljen 18.08.2007. u 23:32 sati.