Dešava se to s vremena na vrijeme,
uspomene na moje bitke bljede.
Sjećanja me vode u osvite slavonske zore,
na obale rijeke,daleke.........
U gard na Dravi i selo pokraj njega,
gdje krv se smrzavala,od fijuka metka.
Usred noći tamne,rađala se zora
uz zvižduke granata i explozije bomba.
Od explozija moćnih,cni dim kulja
od tenkova teških i zemlja se ljulja.
Po gradu je panika,
na stanicama kolona izbjeglica.
Ljudi u čudu kruže gradom u
potrazi za istinom i pravdom.
Odjednom sa čistoga neba
doletješe dva Galeba
no ptice su to metalne,
mrske,
što mjesto poja donesoše
žrtve ljudske.
I onda sa osvitom zore
skupiše se gardisti
da se zajedno bore.
I tako je grupa odabrana, mala,
sebe 106 brigadom prozvala.
Sa Retfale,Vjenca,Tvrđe
u opsadu
vojarni gardisti hrle.
U par dana vojarne su pale,
gardisti se time i ne hvale,
Već dušmana mrskog u bjeg tjeraju
na poligonu C zadnji mu udarac zadaju.
I danas je sjećanje živo
ne damo te Slavonijo.
Post je objavljen 18.08.2007. u 22:43 sati.