ne,ne radi se o nikakvim konfliktima sa ljudima,već onima u meni.shvatila sam da mi je jako dobro s jednom osobom s kojom se nalazim i upalio se alarm.velika mogućnost je postojala da se zaljubim pa sam odlučila prorijediti te susrete.jučer sam trebala na Škorota i odlučila ja da neidem jer je velika mogućnost da bi se tamo sreli.ali mene beti uspijela nagovorit da idem.zaprijetila se da onda ni ona neide,na to uvijek padam.jako sam požalila što sam otišla.na početku kad smo cugali na muliću ja si nabila muziku i to onu ubitačnu(Tugo nesrećo,U ljubav vjere nemam,Ovo mi je škola i slične pizdarije koje su mi ubojstvo kad sam u kurcu al opet ih slušam,glupača)i piljila u more.jedan lik me malo raspričo al i dalje sam bila u kurcu.bojala sam se vidjet ga.i lijepo ja odlučila derat po votki,možda mi bude lakše.i to je bila još jedna pogreška.kad sam ga prvi put vidjela,pravila sam se da ga nevidim,nisam još bila prepijana al poslije je bilo sranje.ne sjećam se skoro ničega al marko mi ispričo jutros sve.otišla sam pričat s njim i priznala mu nekakve osjećaje i vratila se ful happy,kao i on meni neš prizno al ja se ne sjećam ničega.poslije moja ekipa negdje nestala a ja ih čekala u parkiću.tamo me netko zalio sa vodom i ja pukla(tu sam bila već skroz pijana),počela sam svih slat u PM,Marku rekla da odjebe,ma neznam,uglavnom LOŠE.ma sve bi toi bilo super al vrhunac je bio kad sam sa kraja mula skočila u more u robi.a inače se bojim i visine i dubine,a pogotovo noću.jedni tipovi me tlačili da izađem ali ne ja htjela plivat.napravila sam totalnu glupaču od sebe.srećo,nije to puno ljudi vidjelo jer je to bilo pred kraj večeri,oko 3-4 .jedan od one dvojice kad sam izašla mi reko da sam velika glumica koja nije bila u centru pozornosti pa sam na taj način htjela ju privuć a drugi da mi treba psihić.ovo prvo mi se svidjelo i baš sam sretna ako tako ljudi budu govorili o meni,bolje da misle da glumim,da mi treba pozornost nego da imam problem neki.ma,svi smo mi glumci,a život je samo jedna velika pozornica.a za psihića sam ovom rekla da i da sam u najgorem stanju,ono da imam neku shizofreniju nebi išla psihiću jer oni su gamad koja pretvaraju ljude u robote,ljude s malim problemom pretvaraju u ovisnike o ljekovima za smirenje i time i u robote.kad bi mi bas trebo netko,ja vjerujem u alternativu.imala sam jednom nekih većih problema i nisam ih riješila tabletama,"stručnim razgovorima"već bioenergijiom,usmjeravanjem na pozitivne misli,terapijom bojama,masažama s eteričnim uljem i sl.i preporodilo me to,postala sam još kvalitetnija osoba i naučila neke trikove kako si samopomoći.no,dosta o tim idiotima...danas kad sam saznala za razgovor s tim tipom kojem sam priznala te pizdarije poludila,odmah sam mu poslala poruku da nemam pojma šta smo pričali ali šta god bilo nek to zanemari.napisala sam mu da me moze mrzit nakon svega(mislim na scene koje sam napravila,nije ih vidio al sigurno će mu ispričat.i možda će tako biti najbolje.čak sam razmišljala da mu kažem kako sam se zajebavala jučer samo da vidim njegovu reakciju,da sam ga htjela sjebat,ma nemam pojma,stvarno mi svašta prolazi glavom.došla sam jedino do zaključka da kad sam u bedu il brijem na osjećaje da nesmijem pit jer će biti samo gore,da se sad stvarno nesmijem ni čut ni vidit s njim par tjedana i da sljedeći vikend najvjerovatnije idem u Crikvenicu van,u Pashu a ako ne,neidem nigdje di bi ga mogla vidjet.maska mi je samo na tren pala ali sad je ponovo imam i krećem u daljnju borbu protiv osjećaja.svi mi kažu da je to moje mišljenje smiješno,da bi si ja i taj lik odgovarali,neshvaćaju moje ponašanje,ali neshvaćam ga ni ja ponekad,sama sebi se smijem ponekad ali neželim se promjeniti,želim nastaviti glumiti,možda jednom više i nebudem trebala,možda mi jednom srce postane led koji se ne topi...a do tada ću glumiti,lagati i sebe i druge....

Post je objavljen 18.08.2007. u 23:04 sati.