-KRAJ...riječ od koje se svi naježe, bez obzira dali se tiče ljubavi, života, škole(iako kraj škole nas veseli, ali ja se ipak ježim kad se sjetim da sam zadnja godina srednje škole)....ustvari kraj svega je uvijek težak, tužan i sve nas straši....ja sam ovih dana upravo doživjela jedan takav kraj, kao što sam vam spominjala doživjela sam kraj ljubavne veze, ako se to moglo uopće tako zvati, ali moj kraj ipak nije bio onakav kakav bi trebao biti, nije bilo napeto, tužno, strašno...nasuprot bilo je lako kao da sam rekla "Dobar dan" sve je prošlo glatko, čak razočaravajuće glatko, rastužujuće glatko, bolno glatko, ako me razumijete, baš kao da sam rekla "DOBAR DAN" znate li šta to znači, kao da i nisam rekla "Gotovo je" i to me zastrašilo, ali ipak nisam to pokazala, ja sam mu se smijala baš kao da i ništa nisam rekla, baš kao da se ništa nije dogodilo, baš kao da nije kraj nego početak, ali početak i je... početak moga nekoga novoga života, možda neke nove ljubavi i naravno novih tema za pisanje....kraj je uvijek ujedno i početak..kao prelazak iz jednog stanja u drugo...nekad bolje nekada gore, ali u svakom slučaju je to nešto novo, neviđeno, neistraženo, nepoznato i mi to odmah prigrlimo kao svoju sadašnjost i nadamo se s njom ostvariti što bolju budućnost i ja ću se truditi iskoristiti ovu situaciju za nešto dobro...............
-opet jedna pjesma od six packa koja govori o ovome iznad
"Ovde je kraj", reče ona "Ja odlazim.
Mislim, čemu zavaravanje
kad ti više nisi ti.
Sad ceš imati vremena pa razmisli
da li si dobio ili gubiš."
A tog je dana bila je lepša od same sebe
tako ozbiljna i stroga po prvi put,
a ja sam stajao i blenuo kao kroz nju,
iznutra razoren, spolja hladan i krut
Ali sam znao da stvari nikad više
neće biti kao pre,
sa sobom odnela je vagon sreće,
tone smeha, punu sobu ljubavi...
Bilo je jasno kao dan
da je samnom gotovo.
"Ovde je kraj, ja odlazim"-
reči koje nikad neću moći da zaboravim
često sebe uhvatim da maštarim,
gledam svoj omiljeni film.
A tog je dana bila lepša od same sebe
tako ozbiljna i stroga po prvi put,
a ja sam stajao i blenuo, kao kroz nju
iznutra razoren, spolja hladan i krut
Ali sam znao da stvari nikad više
neće biti iste kao pre,
Bilo je jasno kao dan
da je samnom gotovo
"Ovde je kraj"...
Post je objavljen 18.08.2007. u 20:21 sati.