Parkovi su u svakom gradu njegovi najljepši ukrasi i pluća, ako izuzmemo građanke, Ogulinke u konkretnom slučaju. Ne znam zašto su mi se te Ogulinke činile ljepšima od drugih, od Oštarki, recimo, ili Vrbovšćanki. To je očito stoga što su mi bile nedostupne, što nisam nikada imao ono što je njima falilo. Iz gradskog parka bilo je lijepo gledati te mlade obline koje su se u neko prošlo vrijeme morale puno stidljivije pokazivati nego to čine današnje mlade dame oslobođene okova predrasuda. U suton, ili u dubljoj noći, svjetlo javne rasvjete uvijek je bilo dovoljno da upozori na ljuljanje bokova i odrješite trzaje grudi pri tvrđem koraku. Ljuljanje tih bokova izazivalo je, ljudi moji, ljuljanje čitavoga parka, ljuljanje muškog đačkog doma, a usudio bih se reći i ženskoga. O Parku ljubavi, Malom parku ili sada Izviđačkom, nećemo danas govoriti da ne bi suviše ušli u intimu naše i vaše mladosti.
Mašti je i tada bilo dozvoljeno milovanje haltera za najlonke ili puceta na grudnjaku, pokoji cjelov ala Clark Gable i Ava Gardner. Sve je to bilo moguće doživljavati sa sjedišta dobro očuvanih klupa u gradskom parku kroz koji je cijelu noć (barem do ponoći) prolazio čuvar u civilu koji svojim autoritetom nije dozvoljavao da se lome letve tih klupa, da se sjedi na naslonu sa zamazanim čižmama na sjedećem dijelu. Nije on morao upozoravati; to je bilo razumljivo, to je bilo normalno. Znalo se u svako doba za što koji dio opreme u parku i oko njega služi i tko se njime ima koristiti.
Ne može se reći da se taj park u zadnje vrijeme nije održavao, ali sigurno ne onako kako je trebalo, što nisu isključivi krivci gradonačelnici i njihovi komunalni redari, gradska poduzeća koje plaćamo da bi nam uljepšali grad, već i svi mi koji smo se odvikli civilizacijskih dostignuća da se nešto prirodno treba prirodno i održavati i respektirati nasljeđe koje nam je ostavio netko dobre duše ili Crkva, recimo.
Moramo danas imati na umu da se lako može naći neki dekan fakulteta prometnih znanost, ili Župe, koji će polagati pravo na park jer bi to bila super lokacija za Plodine d.d., napr., ili zato što se njenim centralnim dijelom proteže crta koja spaja crkvu Svetoga križa i kapelicu sv. Bernardina u dvorištu Frankopanskog kaštela te po njemu razmjestiti kipove raznih svetaca i prijašnjih župnika i dekana.
Zato su se gradske vlasti požurile naručiti novi projekt rekonstrukcije toga prostora i raspisati natječaj za njegovo izvršenje što neće zadovoljiti ni projektanta iz Zagreba, ali ni građane koji s pravom smatraju da je to njihov posjed, a ne prćija gradskih vlasti. Projektantu sigurno neće uspjeti iskrčiti sva raznovrsna stabla, ili biljke, kako bi ih nazvao nekadašnji komandir milicije, i zasaditi samo autohtona stabla slavenskih lipa, jer crnogorica nije autohtona, ali će, prema izjavama gradonačelnika, svakako izgraditi dječji kutak s ljuljačkama, ljestvama i tomoganom. Tomogan je predviđen za djecu i roditelja koji ga prati. Dječji tomogan imat će jedan žlijeb, dok će tomogan za roditelja koji je obično majka, imati dvije brazde. Na više mjesta u parku oporbene stranke na čelu s HSP-om montirat će katinere za smeće da se posjetioci usmjere oko čega se smeće treba bacati, jer kako će reći naš saborski zastupnik to je ljudima potrebito. Naravno da će na crti spojnice crkve i nekadašnjeg Komiteta biti i kiosk kao vidikovac iz kojega se može stvarati popis onih koji idu u crkvu ili u komitet, svejedno. Da se ne zatare običaj. Može se to sutra i naplatiti, tko zna?
Post je objavljen 19.08.2007. u 07:00 sati.