Marketing
Raj za klince i ponekog tatu
Centar grada je ovih dana ograđen zbog „12. Novogradiškog glazbenog ljeta“ i naplaćivanja ulaznica po 20 kuna. Tu su i zaštitari, redari i svi drugi koji se brinu da nitko ne zađe tko nije platio. Za suprugu sam platio ulaznicu, sin ide besplatno, a ja imam poveću akreditaciju koju si mogu kao pas objesiti oko vrata ( dok se drugi s tim okovratnikom diče, meni to ide na živce, pa uglavnom to stavim u džep). Gledam sinoć stravična gužva(ko da se džabe dijeli), pa se nadam da će se danas (kad je djeci posebno zanimljivo zbog malih pjevača) ipak nešto lakše disati. I dok su se sinoć tamburaši uvelike trudili, moja obiteljska ekipa išla je oko ringišpila, licitara, raznih đinđa-minđa, a prije toga na ćevape i sok, a sve smo završili odličnim sladoledom u hotelu „Kralj Tomislav“. Sina danas moram voditi na vožnju autićima i veliki ringišpil. Ja se toga grozim ali de što ćeš (kad sam obećao i već dvije večeri uspješno eskivirao). Tu su i mali vlakići, a sinoć smo pucali iz zračnice i osvojili dva špila Pokemon-karata. Mala klinka koja je radila u streljani ima možda desetak godina a već je našminkana kao kakav veći curetak. Vidim i ostali roditelji se „izuvaju“ ovih večeri (troše kune na klince), ali tako je to. Ja se sjetim da sam za kirvaj nekada znao dobiti koji dinar, pa na ringišpil ili po alvu ili sladoled. U te dane živio sam od slatkiša, a grozio se masne pečenke po kojoj su plazile muhe. Vidim vratili se i lokalni političari sa godišnjih odmora, aman-taman da se slikaju za „Novogradiško glazbeno ljeto“ (i da kažu koju pametnu) jer to kao ne može ili ne smije bez njih proći. Izbori su pred vratima, sad će se i stranke razigrati poslije ovog novogradiškog tandrbala, pa će se veselje produžiti sve do izborne šutnje. Kad se sjetim istarskih fešti koje sam vidio prije koji dan na moru, izgledaju mi tako skromno i malo prema ovim našim šokačkim slavljima. Kod nas se i jede i pije naveliko (ko da je sudnji dan sutra), a kod njih sve neke ribice, školjke i slično. Kod nas se većina najprije mora dobro napucati mesetine, (prije toga krknuti koju rakiju), a poslije slijedi pivo ili vino u što većim mjericama. Kod njih one sopile i gajde zvuče otužno kao na sprovodu, a kod nas misliš odmah da se netko ženi čim čuješ tambure, a kad ono svirci pjevaju veselo o garavušama i bećarima (kojih više nema) po sokacima. A kad netkog stvarno „takne“ pjesma, onda žene dobiju ključeve od auta ( za svaki slučaj), „otvori se dizna“ i slijedi ono , „kad me vidiš nadaj me se“.
Post je objavljen 18.08.2007. u 15:20 sati.