Evo par stihova za početak:
Why live when your not in my life?
Why cry when nobody cares?
Why dream when you only have nightmares?
How to die when your only waste of space?
Tak se u momentu osjećam. Prazno, hladno i mrtvo jer znam da moje jadno srce nikad neće dobiti ljubav koju želi.
Život mi je super, imam sve moguće, ali ipak nešto fali, nešto unutra, što obitelj ne može ispuniti. Suze mi teku niz lice kada mislim na dane kada ništa nisam znala i s ničim bila sretna, željela bih da se opet tako osjećam, ali to više nema, kad mi srce sporije kuca ga dah prati i osjećam kako mi duša bježi. Ali opet me svi vuku natrag, makar ih ja molim da me puste nek odem, neka budem sretna, ali mi san otiđe za još jednu večer.
Plakat ću dok ne prođe, ovaj ružan san, makar sam budna. Raj me ne čeka, pakao već prije, al ću morat ostat na svijetu makar moje mjesto to nije.
Znam da nisam stvorena za svijet, neću tu ni ostati, ali me ni drugi neće pustiti.
Možda je i tako bolje, možda će moje vrijeme doći, makar mislim da će mi prije ispast oči.
Nadam se da je blizu, vrijeme kada ću otić sa ovog svijeta i zauvijek biti sretna.
Post je objavljen 18.08.2007. u 14:27 sati.