Ovakva jutarnja stanja navode me na zaključak da se ovako živjeti ne može. Žus votka, žin tonik, još nešto i pivo. Dolazim usred noći kući, frigam jaja, ponašam se odvratno, liježem. Ujutro - sasvim solidno - teturam kvartom u potrazi za novinama. Kupujem muffin. Osvrćem se, gledam fasade kao da sam stranac. Razgovaram pola sat s O, istovremno jedem i čitam novine. Počinje OC. Počinje 3 hill.
Bosa sam i kao da plutam van vremena.
Ovako se više ne može.
A bilo je dobro jučer.
Ali ipak mislim da ne bih ponavljala danas.
Treba mi malo mira.
Post je objavljen 18.08.2007. u 13:38 sati.