Srijeda 18-07-07, 18.00, odlazim s posla, pakovanje od prvih pari carapa, kupacih i nadalje. U 3 ujutro let, Delta, L.A - Houston. U Houstonu kisa, nevrijeme. avion nadljece, pol sata, sat, pilot rece nestaje nam kerozina moramo sletiti u Austin, na pisti u Austinu sjedimo sat vremena, vracamo se nazad u Houston, nekih pol sata leta, pije se piva na George Bush (ne ovaj nego onaj) aerodromu u Houstonu, Air France, Houston - Pariz. Let je knap i skoro kasnim na konekciju za Budim. Srecom CDG aerodrom znam ko svoj dzep, cak sam i na njemu prespavao u par navrata, pa sam uspio pretrcati sa terminala 2e na 2b i ufatiti let kao zadnji passanger. Dolazim u Budimpestu popodne, strasna sparina, rucak, malo setnjica centrom, i navecer za Osijek. Spavanje. Krenuo sam u 3 ujutro, a dosao u Osijek oko 22.00 sljedeci dan. Vertikalna pozicija, NICE!
Ujutro baka, deda, mama, tata, brat i pas, a vec u 8pm se nalazim u Baranjskoj kuci, u Etno Selu u Baranji i krkacim sarana u rasljama....mmmm...i pijem dvoguzu grasevine. Bio sam samo sa bratom,braticima i sestricnom, pricamo hrvatski, najuza rodbina, jede se savrsena riba, sviraju tamburice, a ja ne mogu vjerovati da sam prije 24 sata jeo dorucak u Hollywoodu! Naravno ostaje se do 5 ujutro, dobro smo zaguzili i popili, mislim sada se treba odmoriti, medutim nista od toga. Vec oko podne, Turk, moj veliki drugar iz High School dana, bandmate, drinkmate i sve ostalo mate, me kupi u svom europskom vozilu i picimo za ZG, gdje kupimo naseg drugog velikog drugara Liju i przimo za Porec. Naravno nisam se ni raspakirao, ni otreznio, ni naviko na paklenu sparinu, ni na vremensku razliku, a po njihovim sprdnjama ni na pricanje jezika, a vec gledam u Jadransko more, po prvi puta od 2005. Good start right?
Prvu noc u Porecu smo ispitivali situaciju, drugu shvatili da bas u gradu i nema akcije, pa smo otisli u Groznjan na Blues Festival gdje smo gledali neki Ray Charles Cover band. Do tada smo se vec dobrano upoznali sa lokalnim vinarijama i naveliko gustali Istarsku Malvaziju i Muskat Zuti.
Treci dan dosao je Motovun Film Fest. eh eh, bilo je fantasticno, djuskali smo do 8 ujutro sto nisam dozivio nepamtim. Naravno nismo ni jedan film pogledali. Totalna punkerijada ko kada smo imali 17. Pije se iz plasticnjaka, valja se po prasini, prica se s kim god. Nikada necu zaboraviti dancing in the streets dok izlazi sunce i 45. minutno spustanje niz planinu do auta nakon kafice. Nismo se vratili u Porec valjda do 9. Naravno sunca smo vidjeli valjda 15 minuta, a plaze 10. Noc nakon je isto bio jedan od Highlighta, turk i ja smo otisli do atp-a u Umag (dok se treci odmarao od alkosha i neceg drugog sto ga je tjedalo da mu ticka noga nekontrolirano). U Umagu sam se provukao besple na treci set da gledam No Jokea, treceg igraca svijeta i taman mi je on falio u kolekciji da uzivo vidim svih top 10. Stadion me isto imresionirao, cak bi se i mogao usporedivati sa onim u Indian Wells mastersu tu kod mene. Naravno vrhunski tenis se igrao, bili smo u prvom redu. No poslje/afterparty je bilo ono pravo. Poceli su svirati Soul Fingersi na jednom stageu, a na drugom je Vlatka Pokos dijelila neke nagrade, izbirala hostese ili tak neki shit. No cure narode, jooj, mislim da nikada nisam u zivotu vidio toliko dobrih cura u tako kratkom razdoblju i na tako malom mjestu. Kako bi rekao moj jedan drugar ovdje, to je sve naturalno, ravno od mame i tate. U L.a-u ima stvarno prekrasnih cura koje tu dolaze iz cijelog svijeta kako bi ugledale svojih 15 minuta, no sve je to nekako namjesteno, umjetno nasprem onih "domacih".
Sad mozete reci purgerke, sponzoruse, glupace, nezaposlene manekenke, ali da izgledaju hot, izgledaju...
u publici pred stageom sam vidio Canasa (Argentinskog igraca koji je u top 20 i koji je jedini covjek uz rafu koji je pobjedio rogera vise od jedan puta ove godine), koji je, bar po njegovom licu, isto tako bio impresioniran curicama i okruzenjem. Prisao sam mu i pozelio dobrodoslicu i rekao mu da je turnir njegov za osvajanje, malo smo se rukovali i izmijenili jos par i to je to. (ispao je u polu finalu od moye, eh).
Sutra dan opet za Motovun i opet do 5-6 ujutro. Nije bilo toliko dobro kao prvi puta, ali vidio sam hrpu poznatih (sto mi je drago jel nikada ne mozes racunati na poznate kad ne zivis u zemlji 10 godina). Ples, plasticnjaci, Let 3, pijanke. Pojest cu sve...tam tam tam tam, kolacice, tam tam tam ta.
Sad kad ovo pisem skuzio sam da sam podjelio jedno 5-6 brojeva curicama, ali vidim da me niti jedna nije nazvala...my reputation as a ladies man was....
Zadnju noc smo shvatili da smo pre matori za jos jednu noc u motovunu, pa smo stayed local, malo se muvali po lokalnim bircuzima i barovima, ismijavali se svabama u prozirnim majicama kako cuskaju na tehno, caskali sa strankinjama.
Subota, dakle tjedan od kako sam dosao, nazad za Zg, burek, nazad za Osijek. I sad mi je ostao jos tjedan u Croejshi. U nedjelju Ujutro baka, deda, mama, tata, brat i pas...
U srijedu me zvao stari drugar iz Las Vegasa da sa starcima dodemo do njega u Beograd na noc. (Kod njega smo bili za Novu Godinu kad su mi dosli cale i keva u posjet.)
Kako su svi moji vise manje isparili, jedan osto na moru, drugi u zagrebu, ostali su se svi rasprtili iz grada, mislio sam zasto ne, i osli starci i ja za Beges, gdje je bilo interesantno. Nisam bio od prije rata, sto znaci da sam bio nekih 5-6 god, pa se niceg nesijecam. Uglavnom bilo je interesantno vidjeli jedan veliki grad, koji je nekada vladao nasim ziviotima, i po kojemu se vidi da je bio glavni, vazan grad, u sivilu. Nema novaca, dosta je ofucan. Tocno se vidi kakav je bio i sta je htio reci, ali onako kao da gledas Jaggera kako vrti guzicu i mislis jebote zar je ovo bio sex simbol. No super su nas ugostili, popili smo litre Niksickog, jeli par domacih specijaliteta i nazad za Ok, gdje je vec sada petak i pocinje pakovanje...
Naravno nakon pakovanja (kulen, sir, rakija) dolazi oprastanje, zadnje vecere, kafice, nostalgija, tuga, poruke i pozdravi, savjeti, hvale i grdnja.
Kao Last Act, U subotu predvecer sam i uspio otici na Gradski Vrt i pogledati Osijek-Rijeka tekmu sa bratom i braticem, sto mi je bio veliki dogadaj s obzirom da sam zadnju uzivu nogometnu tekmu gledao prije jedno 5-6 godina. Isto mi je to bilo kulturoloski interesntno, navijanje, vrijedanje, pjesmice, zivciranje, bodrenje u jednom a drvlje i kamenje doslovno u drugom trenutku. Nesto sto definitivno ne postoji ni na jednom sportskom eventu kod mene u jamerike.
I eto tako je zavrsio moj trip. U nedjelju Osijek-Budimpesta-Jfk. Welcome back Sir. Slijecem na LAX u istu tu nedjelju oko ponoci, a u ponedeljak 9 ujutro pojavljujem se na poslu. Head set, how was Croejsha, did u bring back some vodka?, hi mr. broker, i am sad to inform you that your loan has been declined. U utorak navecer sjedim u baru u Hollywoodu, prepricavam dogadaje, kad ono doslovno preko puta ulice, lights, camera, action, 10 kamiona, 15 kamera, kablovi, wtf?, zablokirana ulica u roku od 15 minuta, turisti se okupljaju, vrisak, izlazi Will Smith, kao pljacka trgovinicu, camera rolls...nazad u svakodnevnost, a prije 2 dana sam jeo dorucak u Osijeku??????????
Pozdrav svima i thanks for having me, b.
P.s ako sam nesto ili nekoga izostavio nije namjerno, nego ovo sam napisao ravno tu i po najboljem pamcenju, pa ono...
Post je objavljen 17.08.2007. u 01:50 sati.