Zeleno. Sve je oko mene bujadno zeleno. Mirno i predano.
Zeleno udiše moj izdah, i uzvraća srebrnom čistoćom.
Da, čini mi se da je kisik srebrne boje.
Mačak Zorro skače mi u naručje, izvija vrat. Pogled dublji od svemira. Hvata me lagana vrtoglavica. Nemiran je.
-Pokušava ti doći na leđa. – smiješi se Soulmate.
Mačke osjećaju neravnotežu.
Kore stabala upijaju žamor poljetnjelog radnog naroda.
Iz atrija se izvijaju eterične niti i pozivaju grane na ples. Nevidljivo kolo isprepliće se s prostorom i publikom.
Zorro odustaje od pokušaja liječenja mog ramena i leđa i prelazi Soulmateu u naručje.
Zavodljiv ples biljaka i dalje zaokuplja svu moju pažnju. Zaboravljam čak i na bolno tijelo. Plešem iznutra, nevidljivo, poput njih. Pozivaju. Pridružujem se.
Stvarnost je zamišljaj života isprepletenog na lopti što se kotrlja svemirom i poskoči tu i tamo, što od radosti, što od bola. Uvijek zbog životnosti.
Bliži se kraj koncerta. Niti se povlače natrag u atrij, u tijela gitara i bubnja. Zelene ruke otpuštaju stisak, nježno me pogurnuvši natrag u oblik svjesnosti vidljiv oku. Obostran naklon nakon zanosa.
Zorro zadovoljno prede.
Ustajemo, izvlačimo se iz drvenih sjenica i krećemo put doma.
Zeleni svijet Trećeg Svijeta sprema se na počinak.
Yapa
Post je objavljen 17.08.2007. u 23:59 sati.