Marketing
Djevojka je bila ostavljena
Te sam večeri odlučio hodati sam,koračati u mraku izvangradskog života i ne mariti za stvorenja koja bi samo na trenutak otpočinula na mojim ramenima.Bez svjetla uličnih svjetiljki,vođen samo milostivošću mjeseca gazio sam kroz polje visoke trave,grabeći sve dalje i dalje...osvrnuvši se za sobom,kamene kuće doimale su se tako sitne kao da bi patuljci mogli živjeti u njima.Osmjehnuvši se tom pomišlju nastavio sam stupati poput vojnika kroz davno napušteno polje,sada već sasušeno i oronulo,možda i zaboravljeno.Kada se i svjetlo petrolejskih lampa izgubilo u daljini pred sobom sam vidio kamene stube posute krhotinama stakla.Penjući se uz njih pod mojim je nogama staklo veselo pucketalo zabijajući se u potplate mojih cipela.Kada sam se uspeo na vrh stuba pred mnom je stajala još jedna zapuštena seoska kuća.Prozori su bili polomljeni a vrata,vremenom izgrižena,širom otvorena.Iz zidova je izbijao korov dok je trijem poda mnom glasno zavijao dok sam prolazio preko njega.Nikada nisam osjetio takav strah,osjetio sam kako su mi usne postale suhe i kako dlanove jedva uspjevam održati nedrhtavim...Prošao sam cijelom kućom dok je prašina plešući oko mene lijegala na staro pokućstvo sablazno zbog isprepletene paučine koja ga je prekrivala...U stražnjem dijelu zamijetio sam maleni prozor,dovoljno velik da se kroz njega provuče glava.Odatle se pružao najljepši pogled na okolnu zelenu šumu i usamljene zlatne poljane.Ništa nisam čuo,samo vjetar koji je svojim prstima češljao suhe vlati trave.Nedaleko od kuće nalazila se stijena nadsvođena velikim stablom..na stijeni je netko sjedio.Djevojka odjevena u crvenu haljinu već je nervozno lupala nogom o nju.Sagnula se na jednu stranu stijene i ubrala bijeli,poljski cvijet.Čupkajući latice nježnog cvijeta izgovarala je riječi voli me,ne voli me,voli me,ne voli me...ne volim me...djevojka je bila ostavljena...
Post je objavljen 17.08.2007. u 17:29 sati.