11.kolovoz
Moji prijatelji i ja vozimo se bešumnim vlakom,laganim i brzim poput vjetra...
Gledamo kroz prozor u lijep obzor koji nas okružuje,jedva čekamo kada ćemo stići!
U jednom trenu kao da se vozimo morem,jer svuda oko nas je more,jedino vlak vozi po pruzi,na mostu...
U daljini vidimo ljepotu što nas očekuje!
Eto prošao je tek koji čas...
Nalazim se u Veneciji...
Gledam svu tu radost oko mene...
Divim im se...kako su sretni ...
u meni vriju osjećaji,još uvijek od kad sam ga ponovo susrela...
iznova...
...
želim nekom reći sve svoje ljubavi,patnje,boli...
jer ponekad kao da me nitko ne razumije,kao da svi misle samo na sebe...
sve u ovom divnom,malom gradiću koji evo ovdje pod mojim nogama leži na pruću i osjeća da će jednog dana potonuti na dno mora podsjeća koliko sretno toliko i tužno na njega...
ponekad se ludo okrećem vidjevši njegov lik...
prije godinu dana slušala sam o ovim divotama što me prskaju kao more na vjetru,slušala sam o njoj kao o nekoj bajci u kojoj ja nikad neću biti prisutna,a evo...
i najmanja očekivanja ponekad zalutaju u moj pust,samotan život...
...
nisam ni sanjala da ću ikada šetati po ovim mostićima gledajući lijepe gondole koje na svojim leđima plove sa zaljubljenim parovima sanjariti o tome kako ću jednog dana sa svojim ljubljenim moći si priuštiti sto eura za vožnju njome...
a evo sad se tu nalazim s prijateljicama i veoma sam sretna...
Venecija...gondole!

12.kolovoz
Ovoga dana moje utočište nalazi se u Veroni,prekrasnom gradiću pokraj Venecije...
Dakako znate po ćemu je poznata Verona...
Zar ne?
Da,išli smo prvo ondje...
Na zidovima su bile ispisane ljubavne poruke,slatke riječi mnogih posjetioca zalijepljene žvakama...
Tek što sam ušla ugledala sam znameniti balkon Julije...
Sve me to tako raznježilo...!
Kako mi je lijepa toliko i slatka,ali bolna ta priča što veže ovo mjesto za nju...
Dok sam kupovala čašu na kojoj su nacrtani Romeo i Julija razmišljala sam si da li postoji negdje u današnjem svijetu takva ljubav,takva beskonačana,neraskidiva ljubav...?
...
Zaželjela sam tada imati uz sebe nekog koga volim,za koga dišem uz sebe...
da vodimo duge besmislene razgovore...
da pogledom koji plamti plamenom ljubavi kažemo što osjećamo...
da se držimo za ruke i šećemo ulicama Verone obasjani mjesečinom...
Balkon Julije...

13.kolovoz
Cesta me danas nosi sve dalje i dalje...
U Milano...
Posjetili smo katedralu...popeli se na vrh i uživali...
Vidik je prekrasan...
Obišli smo i poznati stadion,uslikali se i pošli u Colle don Bosco-rodno mjesto Ivana Bosca...
Tamo gdje se on rodio sada se nalazi velika crkva...
Mnogo sam slušala o Boscu i veoma ga zavoljela,on je moj uzor,zbog njega i drugih svetaca znam da ima šanse da se postane dobar čovjek...
da se može živjeti samo u milosti Božjoj,s Gospodinom...
Kada je Dominik Savio došao Boscu i rekao mu da želi postati svet i pitao ga kako da uspije,Bosco mu je rekao:
Moraš napraviti dobar materijal za Gospodina...
A on,tako mlad a veoma mudar reče mu:
Dobro,ti ćeš biti moj krojač i tako ćemo zajedno uspjeti napraviti lijepo odijelo za Gospodina...
RECEPT ZA SVETOST:koji je Bosco dao Dominiku
''Dajem ti recept svetosti;sastoji se od 3 sastojka koje treba pomiješati zajedno'':
RADOST-ono što te uznemiruje i što ti oduzima mir ne dolazi od Gospodina.
DUŽNOSTI-u školi,na poslu i u molitvi...Čini sve iz ljubavi prema Gospodinu i da postaneš dobra osoba.
ČINI DOBRO SVIMA-pomozi svojim prijateljima,budi solidaran i onda kad to od tebe zahtjeva žrtve i napor.U tome se sastoji svetost.
-zapravo je tako jednostavno biti svet,samo kad bi svi ljudi to znali,kada bi svi takvi bili...
kako bi svijet bio bolji,kako bi život bio ljepši...
Colle don Bosco

14.kolovoz
Danas smo u Torinu...
Višemilijunski grad,predivan...
prošetali smo malo kraj kraljevske palače...
obišli dućane,zabavili se...
Obišli smo i Valdocco,mjesto gdje don Bosco počinje djelovati...
Podigao oratorij,zabavljao se s dječacima,učio ih radu,vodio kroz život...
Gdje je podigao salezijance...
Mislim da bi svatko mogao biti bolji kad bi se bar malo sabrao,pomolio i dopustio da Bog uđe i zaviri u njegov život i prosvijetli mu dušu.Danas se sve svodi na materijalizam,novac i bogatstvo...Gdje je ljubav,radost,dobra duša?Svijet sve više poseže za markama,ljudi se srame govoriti o onome
što oni uistinu jesu...da žive za život vječni u vjeri i ljubavi s Gospodinom...ljudima je teško otići u crkvu nedjeljom,makar nedjeljom i slušati radost života,put k raju,miru...teško je napraviti znak križa i pomoliti se za djecu koja gladuju,koja su prepuštena sama sebi...
Ulice Torina...kraljevska palača

Post je objavljen 17.08.2007. u 15:37 sati.