Nakon divno provedenog godišnjeg odmora i potrebitog povratnog spremanja otvorim si blog da malo pročitam što se dešava sa mojim blogerima, pročitam naslovnicu i naslovne postove a među njima i post Lion Queen - "bračna (ne)vjera". Pročitam post i ne mogu vjerovat da je napisala upravo ono što sam si i sama nedugo pomislila razmišljajući o ženama koje se olako upuštaju u avanture sa oženjenim muškarcima. U cijeloj toj priči zanemarila sam uvod LQ koji se odnosi na obitelj Višnjić i više se fokusirala na opčenite postupke takovih žena.
Od kad sam u braku i od kad imam bilo kakvih doticaja sa sličnim životnim pričama prevarenih žena moje mišljenje je uvijek bilo nedvojbeno što se toga "tko je kriv" tiče. A ono je bilo nevjernik naravno, dakle oduvijek sam smatrala da je za prevaru svoje žene kriv njen muž a za prevaru muža-njegova žena.Jer ipak, ta osoba stavlja na kocku svoj način života i to je njegova slobodna volja. Međutim, svijet se promjenio a muški ego je ostao gotovo isti. Zašto to govorim? E pa zato jer često promatram svijet oko sebe i zaključujem da se taj ženski svijet totalno izmjenio, žene više nisu što su nekad bile, neke su se zaista pretvorile u krvoločne lovce na oženjene muškarce, razloga tu može biti puno npr.:
1. oženjeni muškarci su uglavnom situirani i znaju što žele
2. zabranjeno voće
3. neće ju gnjaviti kad ona to ne želi
4. neće od nje zahtjevati da bude samo njegova
5. ako je dobar nekom drugom bit će i njoj
6. možebitni nedostatak slobodnih muškaraca ( znate ono:" muškarci su kao WC")
7. markantnost oženjenog muškarca
8. uvjeravanje same sebe da njegova žena to neće saznati
9. uvjeravanje same sebe da će ostaviti svoju ženu radi nje
10. uvjeravanje same sebe da nju voli više od svoje žene itd. itd. itd......
Dakle, ovo su samo neki od možebitnih razloga za jednu slobodnu ženu lovca. Žena lovac uglavnom razmišlja kratkoročno i sebično.Ne peće ju grižnja savjest radi toga što "koristi" tuđeg muškarca i nije ju briga što tamo neka žena pati radi muževe nevjere- jer to je "muževa nevjera" a ne njena. Ne zanima ju ili se možda ni ne sjeti da ta žena u večini slučajeva mora brinuti o djeci i da to svoje raspoloženje prenosi na njih a samim time i na njihov razvoj. Nije ju briga dal će ta malena obitelj opstati ili neće. Ni ne pita tog muškarca kako mu je u braku jer ju to ne zanima- ona automatski zaključuje da mu je loše zbog toga jer je spavao sa njom...To često puta (pričam iz iskustva dobivenog razgovorima sa lovinama odnosno tim muškarcima ) nije istina - jer u pitanju je muški libido a ne neslaganje sa ženom.
Nikada, ali baš nikada se ne stavlja u poziciju te prevarene žene jer si misli : "pa šta, da mu je ona žena njemu nikada ne bi palo na pamet gledati drugu, ona bi mu dala sve što mu je potrebno" ha,ha,ha,ha...koja zabluda.
Da, ali opasna zabluda, koja je već razorila puno brakova a najveći apsurd od svega je taj što te rastavljene žene, žrtve žena- lovaca često puta postanu žene- lovci. Nije li svijet nemoguć?
Neki dan mi jedan moj oženjeni poznanik kaže da se ne može otarasiti žena od kad se oženio, a kad još uz to kaže da je u sretnom braku polude za njim. Što je to došlo na ovaj svijet?
Nadalje, tu su i one žene koje nikako ne bi bile sa oženjenim muškarcima pa se igrom slučaja zaljube u takvog neznajući da je oženjen. Pa kad saznaju već je kasno jer ona se već zaljubila...pa sad šta je tu je.
Na kraju priče ne shvačam kako se jedna dama može zadovoljiti činjenicom da je druga i da ta njezina lovina ima onu koja je na prvom mjestu. Da sa njom najčešće ima i djecu, obitelj, dom, da je sa njom svakog Božića, svake Nove godine, svakog Uskrsa i da će te dane biti sama...da ne može sa njim na javno mjesto. Što će jednoj dami takav muškarac?
Zaključila bih samo da se moje mišljenje promjenilo što se tiče krivice i mislim da su i lovac i lovina jednako krivi.