Kad sam bila štene,
zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim
parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih
jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi
prstom i pitao si me "Kako si mogla?" –
ali onda si odustao od svoje strogosti i stavio
me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje
kuće trajalo je nešto duže nego što se
očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali
na tome smo radili skupa. Sjećam se noći
kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao
sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam
vjerovala da život ne može biti savršeniji nego
što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po
parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam
dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za
pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno
dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak
kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više
vremena posvećivati svome poslu i karijeri,
a više vremena si provodio tražeći svog
ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala,
tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno
i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala
tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad
si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena,
nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u
naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala
sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su
došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje
ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom,
njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput
majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti,
tako da sam većinu vremena provodila protjerana u
drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam
"zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov
prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali
se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje
oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela
sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj
dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj
život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove
brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali
zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada,
kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku
iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par
godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega
bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala
sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji
se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao
u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u
kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca.
Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali
nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena
kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo
kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse
i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i
rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili
su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve
su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima.
Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok
je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati
da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za
njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao
o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i
o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao
si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u
oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac.
Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam
ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe
rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se
preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom.
Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?"
U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im
dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito,
ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je
neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed,
u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve
samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći,
netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam
shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca
koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju,
povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine
korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam
duž hodnika za njom do izdvojene sobe.
Zadivljujuće tihe
sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i
rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo
u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u
mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret
koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.
Nježno je stavila podvez oko moje prednje
noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala
sam joj ruku onako kako sam tebe običavala
tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila
iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i
hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje
tijelo, pospano sam legla, pogledala u
njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?"
Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla
mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila
da je njezin posao pobrinuti se da odem na
bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati,
zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti
prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla,
toliko različito od ovog zemaljskog. I sa
posljednjom snagom, pokušala
sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo
upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog
Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim
da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim
očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao,
to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih
ljubimaca koji svake godine umiru u azilima
za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej
u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je
naveden autor ovog teksta sa pravima na
umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu
edukacije, na svojim Internet stranicama,
biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka
i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju
našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog
doma za vašu
životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo
ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki
život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u
zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje
sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
SMRC;TAKO TUZNO!MISLIM DA OVO NIKOG NIJE
OSTAVILO
RAVNODUSNIM!
Post je objavljen 17.08.2007. u 14:17 sati.