Marketing
Welcome to Gabon...
Gabon… Država u zapadnoj Africi s prekrasnim plažama mramorno bijele boje. Da je malo više novaca i manje korupcije mogla bi biti top odredište kao Maldivi. Na moju žalost nisam imao prilike vidjeti te plaže i uživati u njima, ali moram vjerovati pričama.
Sve u svemu bilo mi je dosta zapadne Afrike. Nema šanse da se vratim tamo ikad više.
U Gabonu sam proveo otprilike 4 tjedna i to u samom srcu prašume Kongo radeći na jednom projektu za jednu naftnu kompaniju. Iako se cijela operacija pripremala duže od godine dana nervoza je bila u zraku od samog početka. Možda zato jer smo čitavu udaljenost preletjeli u helikopterima i to s ruskim pilotima koji su sigurno prije puta popili po par decilitara vodke. Valjda su se zato cijelim putem cerekali i šaptali Na moju sreću bio sam predaleko da ih čujem. Helikopter je bio isti tip kao onaj koji se je srušio u Vukovaru.
Sve zajedno 8 helikoptera s 55 ljudi i opreme.
Sam put prošao je relativno brzo i bez velikih problema. Nekoliko puta smo stali i napunili gorivo te protegnuli noge, ali ništa zanimljivo se nije dogodilo. Samo su se posade u pratnji izmjenjivale.
Zelena uniforma ostala je ista. Promijenila se samo zastava.
Sletjeli smo tijekom noći na neko mjesto čijeg se imena ne sjećam. Čim smo izašli iz helikoptera zapljusnula nas je kiša, kako kukaca tako i ona prava kiša. Blato posvuda...
Ukrcali smo se u terence Toyota Land Cruiser i krenuli prema cilju. Dva sata truckanja kroz blato. Zvukove oko nas ne mogu opisati, valjda stotine različitih krikova, graktanja, urlanja i ostalih onomatopeja.
U cik zore stigli smo u naš kamp. Magla svuda oko nas, vlaga 120% i miljarda kukaca svuda uokolo. Dočekali su nas nasmješeni ljudi pa se cijela ekipa odmah osjećala dobrodošlo. Prvi šok smo uspješno prevladali. Razlika između prašume i pustinje i nije tako mala osobito kad se radi o ljudima koji su proveli cijeli život u pijesku.
Svatko je dobio malu sobu koju je morao pregledati u slučaju da neko već živi unutra. Primjerice mjesto ispod jastuka je omiljeno zmijama, ormar raznim lemurima ili primatima, a ispod kreveta carstvo je guštera, divljih mačaka ili kakvih drugih četveronožnih životinja. Strop je prepušten kukcima čija se veličina kreće od par milimetara do nekoliko desetaka centimetara, otprilike veličine normalne šake. Nakon što sam pročešljao sobu uzduž i poprijeko krenuo sam na spavanje. Vani je počeo padati mrak, operacija je trebala početi sutradan pa je odmor bio prijeko potreban. Negdje oko 19 sati počela je buka. Cijela šuma oko nas se počela buditi, majmuni, ptice, kukci i ostali stanovnici. Pokušao sam spavati, ali cijelo vrijeme imate osječaj da se buka približava, grebanje po zidu, hodanje po krovu, grickanje itd. I tako cijelu noć. Nitko nije spavao te noći, ali sljedeće više nije bilo problema. Zvukovi su postali dio svakodnevnice.
Mjesto za umivanje i pranje bilo je na samom rubu kampa svega metar udaljeno od šume. Jednom prilikom jedan od kolega je prao zube i pričao s čuvarem kad je iz šume izronila surla. Slon se mrtav hladan poslužio četkicom i pastom za zube. Kolega se od straha popišao i trebalo mu je par sati da dođe k sebi. Sljedeći dan prebačen je doma. Nakon tog incidenta premjestili smo sve umivaonike.
Tijeko 4 tjedna imali smo vremena prošetati prašumom u pratnji rendžera i vidjeti kako izgleda životinjski svijet u živo. Svaka čast tim ljudima koji za male novce čuvaju prirodu, osobito slonove i leoparde. Novac koji bi dobili kad bi dopustili da se uije jedan slon ili leopard može im osigurati život za 10-15 godina.
Pozdrav iz Alžira!
Sretno!
Post je objavljen 17.08.2007. u 12:24 sati.