Da sam vanzemaljac i da sam se danas spustio na Zemlju evo kako bih vidio nogometnu situaciju da sam se dokopao hrvatskih izvora vijesti. (Boldano slijedi moje viđenje situacije zahvaljujući mozgu i danas izgleda rijetkoj vještini osobne percepcije)
Dinamo vodi budala a ne trener. Igraju igrači koji nemaju pojma a zamjene se vrše tek reda radi. Postoji neki Boško Balaban koji je najgori igrač svih vremena. Taj Dinamo ne zaslužuje igrati ni u domaćem prvenstvu jer sramoti naciju gdje god se pojavi. Vjerojatno nemaju ni navijače jer o njima nisam pročitao ama baš ni jednu riječ.
Dinamo je pustio srce na terenu i ni jednom igraču se ne može prigovoriti ništa. I ja danas serem po Čaletu ali iskreno i on je dao cijeloga sebe. Boško Balaban je odigrao sasvim solidnu utakmicu uz dozu sportske sreće, nesreće i gluposti. Svejedno čovjek zna stajati na terenu i naš je prvi napadač koliko god Manđo izgarao i trgao se za svakom loptom. Dinamo je ponos hrvatskog nogometa i pokazao je Europi da se u prčvarnici zvanoj Hrvatska natjerava lopta bolje nego u Njemačkoj. Navijači nisu dobili ni crticu medijskog prostora jer nisu sravnili Bremen sa zemljom već su navijali i pokazali kako se to radi tamo gdje se voli nogomet a ne njegova iskvarena slika koju ljube oni pred televizorima i svojim malim crnim bilježnicama.
Hrvatska je stvarno divna zemlja i oduševljen sam njihovom gostoljubivošću prema strancima. Novinari čak navijaju za strane nogometne klubove te se vesele porazima svojih. Možda se preselim ovdje. No i ti novinari žive opasnim životom. Onaj komentator koji je jučer prenosio utakmicu je skoro doživio srčani udar kad je Slaven Belupo poveo. Drago mi je da su Turci ipak pobijedili jer mu je bilo lakše. Domaćini su zahvalili Galatasarayu jer je došao i učinio njihov grad čarobnim.
Nevjerojatno je kad naš novinar (Balog) unatoč naporima nogometaša Slavena koji su dali 200% sebe navija za protivnike. Slaven koji je odbio cca milion eura i ponudu da igra obje utakmice u Turskoj poklonio je divnu nogometnu večer svojem gradu i pokazao zube moćnom protivniku. U okviru svojih mogućnosti, naravno. Balog je napisao nekrolog dan prije i laknulo mu je kad su Turci zabili drugi gol. Možda smo i poklenuli al smo im ispalili picoka u facu, možda i izgubimo 5:0 u Istambulu, možda Balogu to bude najsretniji dan u životu, možda.... i dogodi se čudo..bilo kako bilo Slaven i Koprivnica su pokazali da u prčvarnici zvanoj Hrvatska postoji nešto što se ne može kupiti novcem, ono nešto što je zagrebalo Baloga u duši kad je odlazio...ono kad se ljudi ustanu i počnu pljeskati...kad odbiješ more eura zbog tog divnog osjećaja...onog nečeg što Balog i slični njemu nikad neće spoznati.
Neću pisati o Hajduku...nemam snage. No pohvaliti ću Velu jer je osvjetlao obraz struci i korektno odradio posao navijajući za pravu stranu.
Iz prčvarnice zvane Hrvatska gdje još ima ljudi koji cijene nogomet i sve ono lijepo što se veže uz njega pozdrav!
Post je objavljen 17.08.2007. u 07:45 sati.