Ne mogu spavati, kašljem. Nemogu prestati, poput nekog okorjelog ovisnika o cigaretama sve više počinjem sličiti na sjenku koja je jako daleko od stvarnosti. Dopuštam da beznačajne gluposti upravljaju mojim životom i iako sam toga svjesna ne uspjevam se othrvati.
Ovisna sam. O tvojim pogledima, o tome da me netko ljubi, da me obožava.
I sada shvaćam da provodim sate pred ogledalom jer sam ovisna o zavidnim pogledima. I ne, ja nisam umišljena niti ja mislim da sam lijepa, jednostavno znam prevariti tuđe oko. I pokušavam ponovo iako znam da nema smisla, a zašto..? Ma neznam, valjda da mogu sama sebi dokazati da i tebe mogu imati...
Kako bi se osjećao da znaš da si i ti samo još jedna prolazna stanica na mom putu kroz život..tužno..ma znam, ni meni nije ništa bolje.
Kako to da nemogu pronaći sreću, kako to da kada moj um misli da sam ju pronašla, moje srce i dalje ne miruje, mlada sam..pa da..a zašto se onda osjećam kao da mi je sto godina i zašto me onda muče stvari koje me ne bi trebale mučiti...zašto ne mogu spavati, zašto ne mogu biti sretna, zašto ne mogu prestati disati, zašto ne mogu prestati misliti na tebe...?
Post je objavljen 17.08.2007. u 02:00 sati.