I kada ne stignem ne znači da nije tu. On je uvijek u mojoj glavi, zapisan u sjećanju. Kao rez što ga dijete ostavlja na kori drveta i moja duša čuva trag što ga misao rezbari nakon dijeljenja. Jer pola dajem drugima, čak i kada ne slute, kada ne znaju, da večer je sklopila oči tek kad izmolim zadnju molitvu. Za njih, za svijet i za ovo zrno sreće. Što se od njih kotrlja prema meni. I pokreće me.
Post je objavljen 16.08.2007. u 22:46 sati.