Marketing
Putovanje u TRAKOŠĆAN
Mjesto događanja: Trakošćan
Vrijeme događanja: 16.08.2007
Glavni akter radnje.
POVIJEST DVORCA
Trakošćan je nastao u 13. stoljeću u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini.
Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori, da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.
Toponim Trakošćan prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334. godine. Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14. st. vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom. Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju, i mijenjaju razne gospodare. U toj podjeli Trakošćan, kao jedinstveno imanje, pripada najprije vojskovođi Janu Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svome podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj zadržava dvorac kroz tri generacije, te izumire 1566., a vlastelinstvo preuzima država.
Za učinjene usluge kralj Maximilijan dodjeljuje vlastelinstvo Jurju Draškoviću (1525-1587), najprije osobno, a potom na nasljedno uživanje. Tako je konačno 1584. Trakošćan stekla obitelj Drašković.
U razdoblju procvata izgradnje dvoraca u Hrvatskom zagorju, u drugoj polovici 18. st., dolazi do napuštanja Trakošćana. Zapušten, počinje naglo propadati, pa se tek polovinom 19. st., obitelj ponovno zanima za svoj titularni grad, u duhu novog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. U tom duhu podmaršal Juraj V. Drašković grad obnavlja u rezidencijalni dvorac, a parkovni okoliš pretvara u romantičarski perivoj. Iduće generacije povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. kad se iseljavaju u Austriju, ubrzo zatim dvorac je nacionaliziran.
1953. osnovan je muzej sa stalnim postavom. Danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.
Odmah po dolasku prije kavice.
Poslije kavice i ugodnog odmora u hladu krenuli prema dvorcu.
Kapelica Sv. Križa.
Moja malenkost (tko kaže da žene ne znaju slikati!).
Ulazna vrata sa grbom obitelji Drašković.
Ulazno dvorište dvorca.
Slika jezera sa kule dvorca.
Kapelica Sv. Križa sa kule dvorca.
Panorama sa kule dvorca.
Fotići su radili punom parom.
Par pogleda na sam dvorac i okolinu oko njega.
Slijedi par slika unutrašnjosti dvorca snimljeno po skrivečki.
Bambi u jednoj od soba.
Rijetko se može vidjeti na slikama lijepa žena jer sve one do tada na slikama su zgledale k'o Šešelj.
Kako se može vidjeti tim plemićima aktovi i nisu bili tako strani. Bambi nije mogao odoljeti a da je ne uslika.
Slijedi nekoliko slika dvorišta unutar dvorca sa bunarom te lovačkim trofejima na zidu.
Park oko dvorca.
Eto mene još jednom u sjeni stoljetnih stabala u parku oko dvorca.
Na stazici prema jezeru i Ribarskoj kući.
Bambi na stazici prema jezeru i Ribarskoj kući.
Ribarska kućica (fine domaće kobase sa senfom i lukom).
Bambi u sjeni Ribarske kuće na jezeru.
Bilo je lijepo jer je bio lijep dan u prekrasnom i dragom društvu.
Pusa bambiju. :))
Post je objavljen 16.08.2007. u 21:20 sati.