Marketing
riječi bez dna...
Lutajući kroz labirinte zamišljenih misli, kroz dugačke puteve bez konačnog cilja...u duši je ipak ostala bol...uvijek je tu...u sjeni me prati, ne da mi mira...
osjećam se kao da putujem stotine godina, a ne nepunih šesnaest godina...
što bi bilo kad bi sve bilo drugačije, bolje...što bi bilo kad bi bila voljena ili sretna...
ja jesam sretna, ali...nešto nedostaje...on...nije tu...
ne pronalazim ga... Kao da sam se probudila iz nekog lošeg sna, prihvatila tok stvarnosti i prepustila se ljubavi... Izašla iz ponora, ponora bez dna, otvorila širom oči nakon lošeg sna, čekajući da nakon magle i dima pojavi se moja dolina sunčana...Te puteve oduvijek samo mi znamo, mi koji smo bili ali nismo tamo ostali...Život nije pravedan, pogađa gdje najviše boli i uzima što srce najviše voli...
U duši sam dijete koje ne zna mrziti, u životu sam putnik koji uvijek pronađe pogrešan put, a u stvarnosti sam budala koja uzalud voli...
*ovaj post je nastao bez ikakvog vrijednog razloga, bez ikakvog pokušaja ljubavi i sreće*
+NAPOMENA+
ne smijem često na net, zbog velikog telefonskog računa, pa se stoga ne ljutite ako vam ne komentiram često ...
uživajte...pozzz...kiss...
*ako se nekom ne sviđa moj blog, neka to ne komentira anonimno...kao što su napravile one kuje...hello...znam tko ste...
a to što ste vi ljubomorne na nas, nismo mi krive...
i mislile ste nas naživcirat onim komentarom, mi se ne osvrčemo na takve kuje...pa di bi spale, da slušamo vas...
pale ste toliko nisko, da niže ne možete...jadnice, baš vas žalim...to je za cure pod anonimnim nadimkom u mojim komentarima koje vrijeđaju i seru o nama, a to nije istina što piše...nadimak: abcdef...
Post je objavljen 16.08.2007. u 20:56 sati.