Marketing
Kratko
Danas je prije trideset godna umro Elvis.
Datum pamtim od djetinjstva.
Bio sam veliki fan.
Druga su djeca u razredne leksikone pod "Najdraža grupa/pjevač/ica" upisivala
Duran Duran, Prljavo kazalište ili
%
što je, iz nekog razloga, značilo Nemam.
Ja sam upisivao
Elvis Presley i The Beatles.
Kao dijete nisam volio nove grupe/pjevače/ice.
Što se mene tada ticalo, glazba je utihnula 1966.
Već 20 godina nisam ljubitelj Elvisa,
ali zato volim neke bendove koji nisu bili ni rođeni dok sam
ja ispisivao
Elvis Presley i The Beatles
u razredni leksikon koji mi je, iz ruke u ruku, dodan do zadnje klupe.
Svejedno, pamtim datum smrti.
Znao sam i to da se ugušio tabletama na zahodu.
Zašto je jeo tablete na zahodu, to tada nisam znao.
Da je okrugla trideseta godišnjica, saznao sam prije 3 minute, kada sam ustvrdio da
doista jesmo u 2007-moj godini.
Negdje oko Baker Streeta, bok uz bok,
stoje dvije trgovine memorabilijom i posterima - jedna za Elvisa, druga za Beatlese.
Ušao sam samo u jednu.
Čak i u njoj, nažalost,
samo se osvrnuh, primijetih da nemam novaca niti za najjeftiniji predmetak - recimo, limenu kutijicu za cigarete s pretiskom Revolvera - a nekmoli
200 funti za prvo izdanje Bijelog albuma,
pa se
pokislo uputih do obližnjeg muzeja Sherlocka Holmesa
da vidim šta ima.
Ondje, jedna je djevojčica držala plastičnu lulu ispred usta, i
zbunjena pod prevelikom Inverness kapom,
gledala u fotoobjektive.
Zašto je to radila?
Because mama said so?
Post je objavljen 16.08.2007. u 17:12 sati.