Marketing
Sjekirom i sačmaricom
Zoran Krušvar: «Izvršitelji nauma Gospodnjeg», roman, Mentor, Zagreb, 2007.
Još nijedna knjiga iz produkcije domaće znanstvene fantastike nije dosad bila toliko reklamirana kao ovaj novi roman mladog, talentiranog i vrlo produktivnog riječkog pisca Zorana Krušvara. Dobrih pola godine prije nego se knjiga pojavila, krenula je najprije medijska pompa, a zatim su uslijedile i multimedijske prezentacije s prikazivanjem trailera i glazbenih video-spotova koje su mladi domaći bandovi (među njima ima i istarskih) snimili posebno za ovu knjigu. Sada, kad se knjiga na zagrebačkoj konvenciji Sferakon napokon pojavila, sav taj video-materijal priložen je uz nju na DVD-u. I, zapitat ćete se, ispunjavaju li «Izvršitelji nauma Gospodnjeg» očekivanja izazvana takvom marketinškom kampanjom?
Poznavatelji (i obožavatelji) lika i djela Zorana Krušvara bit će, s knjigom u ruci, oduševljeni što napokon na jednome mjestu imaju ono o čemu se toliko dugo priča, i iz čega su se u minulih godinu dana ponegdje mogli čitati samo fragmenti. Naime, iako se predstavlja kao roman, a tako unutar istih korica i funkcionira, «Izvršitelji nauma Gospodnjeg» su nastali stapanjem priča koje su ranije objavljivane zasebno, u različitim žanrovskim publikacijama. Poredane logičkim i kronološkim slijedom, i dopunjene solidnom količinom novoga, ranije neviđenoga materijala, Krušvarove priče u ovome obliku pripovijedaju dvotisućljetnu povijest borbe dobra i zla, vjere i bezvjerstva, nebesa i podzemlja, kroz čitke i popularne žanrovske obrasce koje bismo, u ovome slučaju, mogli svesti na zajednički nazivnik horor-fantasy.
Roman počinje u vrijeme posljednjih ratova Rimljana i Histra odnosno opsade Nezakcija, kada je očajni kralj Epulon posljednju priliku za spas svoga naroda od mača okrutnoga osvajača potražio u paktu s mračnim silama, ali je umjesto preokreta doživio osudu i izopćenje od vlastitog naroda, unatoč opasnosti istrebljenja. Kroz naredna stoljeća, u epizodama smještenim u mračno srednjovjekovno ozračje, postupno saznajemo da postoji posebna kasta ili red Izvršitelja nauma Gospodnjeg, svećenika-vitezova koji nisu odgovorni više-manje nikome drugome do Bogu, a zadaća im je trijebiti zemaljska utjelovljenja nečistih sila. I oni to čine, više sjekirom nego križem, vodeći se načelom da je bolje da stotine nevinih pogine nego da jedan kriv preživi.
Odavno dokazan kao maštovit i originalan pisac, a s ovim romanom potvrđen i kao majstor jeze i groze, Krušvar će razviti šaroliku lepezu negativaca (u jednom slučaju to je čak potomak izvanzemaljca i uboge seljanke, ne nedostaje ni vampira), no negativci su, iz vizure Izvršitelja kao pozitivnih likova, do kraja crni. Prava drama odvija se u umovima Izvršitelja, koje često muče moralne dvojbe o njihovim zadacima, pogotovo o neizbježnim kolateralnim žrtvama njihovih «krvavih ali pravednih» pohoda.
Nakon prve trećine romana dočekuje nas vremenski skok: iz mračnog srednjovjekovlja prelazimo u moderno doba, a Izvršitelji svoj negdašnji zaštitni znak, bojnu sjekiru urešenu tajnim znamenjem, zamjenjuju «modificiranom sačmaricom s mogućnošću automatske paljbe». Od negdašnjih vitezova postaju moderni komandosi, specijalci, ali misija im je ostala ista, a dvojbe također. I u moderno doba, kao i tisućljeće prije, njihova zaštitnička i higijeničarska funkcija u nesuglasju je s globalnim političkim interesima. Suludi rasplet romana slijedi kada se «iskra upaljena prije više od dvije tisuće godina pretvori u požar a noć dobije očnjake i kandže». Izvršitelji tada postaju posljednja nada čovječanstva, napokon postaju superheroji, jer umjesto pojedinačnih otjelotvorenja više ili manje sposobnih demona koje su ranijih stoljeća proganjali, sada imaju posla sa globalnim zlom. A to zlo dolazi iz – povampirene Hrvatske.
Nedvojbeno je da će ovaj za poklonike žanrova horora i znanstvene fantastike prekrasan roman, nekome manje upućenom izgledati kao provokacija prema «svemu što je sveto». U tome je i njegova draž: možda smo s «Izvršiteljima nauma Gospodnjeg» dobili zgodan test iz pismenosti i razumijevanja umjetnosti uopće. Možda će ovaj roman netko čitati kao kroniku negdašnjeg, a možda i budućeg vremena. Stvarnu ili alegoričnu, sasvim svejedno.
(objavljeno u Glasu Istre, 28. travnja 2007.)
Post je objavljen 16.08.2007. u 11:02 sati.