Ima taj jedan moment kad znaš da ti se život nepovratno mijenja, ali je zajeb što ne znaš točno u što, pa ne znaš niti čemu da se veseliš. A moje je prirodno stanje da se veselim nečemu, i jako se zbunim u drugim stanjima.
Već neko vrijeme znam da mi započinje novi život, ali zadnjih mjeseci nekako kao da je samo završavao stari, a novome se nije dalo početi. Pa me uhvatila panika.
A onda sam ga jučer popodne nenadano osjetila i vidjela jasno na trenutak, i sad sam sva mazasta i blažena od olakšanja.
Pa sam malo brojala koliko sam ja to dosad imala novih i starih života, i zaključila da, oćeš-nećeš, novi životi počinju ujesen. Samo što, kad si student(ica), jeseni su fleksibilne i događaju se kasnije, pa su prije životi počinjali u novembru, a sada sam nekako već jesenska.
A nekoć davno, jedna prijateljica i ja smo preslagivale svoje živote u rujnu, kad je počinjala škola. Pa smo to zvale "pametna jesen", jer smo tad razumjele život, za razliku od ostalih godišnjih doba, kad smo blefirale.
BTW, imala sam ih (barem) 18 dosad.
Post je objavljen 16.08.2007. u 09:32 sati.