Mislim da premalo ljudi cijeni ovu vrlinu. I to ne samo u smislu kulturnog ophodjenja prema drugima, ljubaznosti i ugladjenosti, aktivnog slusanja te samoinicijativnog vodjenja svakodnevne konverzacije, nego prije svega ljudi nisu svjesni koliku moc ima ova vrlina. Pristojnoscu, u koju spada i pribranost, smirenost i stalozenost, moze se postici apsolutno sve. Ako nam netko stvara probleme i zelimo mu nesto reci, pristojnim dijalogom to cemo efikasno uciniti dok cemo izljevom nekontrolirane srdzbe prema njemu samo stvoriti neprijatelja i utvrditi ga na svojoj poziciji. Ako zelimo postici neki cilj do kojeg treba doci razgovarajuci s ljudima, recimo susjedima, pristojnost je ono ulje u zupcima motora, kako bi rekao besmrtni Tolstoj, koje ce omoguciti da stvar radi. Mozda neki misle da ne treba inzistirati na formi, da je bitan sadrzaj (kako sam ja prije vjerovao). Ne bih se slozio. Sadrzaj je nuzan, a forma tek dovoljan uvjet da bismo kvalitetno prenijeli svoje ideje primatelju. Dobra forma bez sadrzaja lakse ce zavarati ljude nego dobar sadrzaj u losoj ambalazi. Na svojoj kozi sam iskusio, kad sam smiren i pristojan, postizem sve, i projekti koji su na pocetku bili osudjeni na propast uspiju se realizirati. Pristojnost je moc, ona je majka svakog istinskog uspjeha.
Post je objavljen 16.08.2007. u 09:23 sati.