Od nepodnošenja samoće do čežnje za tišinom. Svi moji dani.
Lakše je zaplakati nego riječ izustiti, ali tko mari za suze? Dani su sve kraći, a po svemu sudeći, izbrojani su kao novčići u siromaha.
Riječi opore, teške, korbaču nalik iznad šije napaćene marve.
Riječi medne i umilne, Božjem uhu blize.
Sve moje blago.
Post je objavljen 16.08.2007. u 07:48 sati.