ajme kako sam se nahodala pa to je strašno...sad mi se toliko spava...išla sam sa društvom do aljmaša pjehe...krenuli smo oko 12...bilo je ludnica...ne mogu vjerovati koliko smo se doro zabavili...iako smo hodali 5h...super smo se proveli...jest da je meni pola puta pado mrak na oči...nie važno zašto...ali sve u svemu bilo je nice...hhhh...ali onda kasnije dolaze problemi...kad sam se vratila kući...
ispada da sam ja varala dečka dok sam išla do aljmaša...i take neke finte....vidim da me cijeli svijet odbacuje...pa zašto ne bi i on...prestajem vjerovati u ljubav...jer svi koje volim su me povrijedili..pa čak i ON...svi koji mi nešto znače u životu su mi okrenili leđa...ja za njih više ne postojim...u par danas se srušio cijeli moj svijet...oduvijek sam pokušavala sa svima biti dora...i šta je sad?? tako mi ljudi vraćaju...nikada nisam nikoga odbacivala od sebe...i šta sam dobila??...ništa...svi koje volim su me zaboravili...svi imaju nekog važnijeg u životu...jedino ja neam nikoga...postala sam niko i ništa...život mi tone...a niko to ne primjećuje...odlučila sam...bit ću jaka...izdržat ću do kraja...nikome se neću osvećivati...ali kasnije...s vremenom...će svi oni koji su me odbacili i povrijedili shvatiti šta su izgubili...žao mie ljudi ali tako je...
moj život umire...
SICK OF CRYING,
TIRED OF TRYING,
YEAH..I'M SMILING
BUT INSIDE I DYING!!!!
P.S...OVO JE ZA NEKOGA...ZNAT ĆE TAJ KO DA JE ZA NJEGA...SAMO TI ŽELIM REĆI DA AKO ONO KAŽEŠ U PONOĆ DA TI NIKADA NEĆU OPROSTITI....
Post je objavljen 15.08.2007. u 22:38 sati.