Marketing
Marija u vjerskom dijalogu
Danas je Velika Gospa, pa ćete mi dopustiti jednu religijsku temu. Vjerujem da mnogi Protestantski blogovi imaju svoje postove o Mariji i današnjem Katoličkom blagdanu, smatrajući ga neprihvatljivim i protu-Kršćanskim. U čemu je problem? I što apologetika Katoličke Crkve odgovara u vezi tog problema?
Današnji blagdan posvećen je Mariji, Isusovoj majci, koja je prema predaji bila uznešena na Nebo. Katolici i Pravoslavci vjeruju u tu priču, dok Protestanti odbijaju vjerovati u uznesenje.
Razlog tome je Protestantska usmena predaja „Sola Scriptura“ , učenje da je Biblija jedini izvor vjere i da bilo kakvo dodavanje znači grijeh dodavanja Božjoj Riječi. Marijino uznesenje nije zapisano u Bibliji, stoga Protestanti ne vjeruju u tu tradiciju.
Barem sam dosad dva puta bio upozoren u apologetskim diskusijama da vjerovanje u Marijino uznesenje nije u skladu s Biblijom, dapače, da je takav potez dodavanje Bibliji koje knjiga Otkrivenja strogo zabranjuje:
Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi.
Otkrivenje 22:18
Drugim riječima, da vjerovanjem u nešto nezapisano u Bibliji dodajem Bibliji i činim grijeh na koje Otkrivenje upozorava.
Koji je odgovor na ovu optužbu?
Vrlo je jednostavno obraniti se od takvog napada, ali zahtjeva poznavanje Biblije – u prvome redu njene povijesti. Biblija kao knjiga, na čudo mnogih, uopće nije postojala skoro pa jednu četvrtinu Kršćanstva. Biblijski kanon sastavljen je 395 A.D. na koncilu u Hippu, i dotad su se vodile žestoke rasprave o tome koje su knjige autentične a koje ne. Isus nigdje ne daje zapovijed da se napiše knjiga o NJegovim učenjima niti da se ista zapisuju, stoga je bilo prilično problematično reći da li Evanđelje po Tomi, ili Djela Ivanova, pripadaju istini ili ne. Ta Evanđelja plod su gnostičke hereze, jednog pokreta u ranoj povijesti Kršćanstva koji je pisao svoje knjige i govorio ljudima da sadrže istinu.
U svakom slučaju, zašto to govorim? Zato što iz danih dokaza dolazimo da Biblija nije jedini izvor vjere (jer iz čega bi ljudi crpili doktrinalnu vjeru prvih 395 godina? ) te je Biblija skup knjiga formiran u skladu s Apostolskom Tradicijom. Apostolsku Tradiciju, usmenu predaju koju su ljudi dobili od Apostola a koja sadrži činjenice ne nužno zapisane u Bibliji, spominje i Sveto Pismo samo ( 1 Korićanima 11:2 , 2 Solunjanima 2:15 ) .
Crkva u 395 A.D. već je odavno vjerovala u Marijinu posebnost. Zapisi o Marijinoj bezgrešnosti i djevičanstvu dosežu do 80 A.D. ( "Ode Solomonu" ) , i protežu se do prvo spomenute godine.
Kako tada objasniti Otkrivenje i poruku o nedodavanju Bibliji?
Jednostavno. Knjiga koju Otkrivenje navodi uopće nije Biblija. Naime, iako su kontekstualno povezane, knjige Biblije pisane su svaka za sebe. Pavao piše dvije poslanice Korićanima, dakle prvo je napisao jednu a zatim drugu- i te dvije poslanice su posve razdvojene krenule svijetom. Što znači da kada bi Pavao u jednoj rekao „Ovaj tekst“, ne bi mislio na Bibliju, već samo na knjigu ( poslanicu ) koju piše. „Ovaj tekst“ se nikako ne bi mogao prenjeti niti na drugu poslanicu Korićanima.
Drugim riječima, kada Otkrivenje upozorava da se nikako ne smije dodati niti oduzeti „Knjizi“ jer svaki takav čin znači propast- ne misli na Bibliju već samo na Knjigu Otkrivenja. Upravo ljudi koji Knjizi Otkrivenja dodaju ostatak Biblije držeći da se pod „knjiga“ smatra i ostatak Svetog Pisma dodaju knjizi Otkrivenja novi kontekst.
U svakom slučaju, budite svi blagoslovljeni! Želim Vam Marijinu vjeru i blagoslove u životu.
Post je objavljen 15.08.2007. u 22:09 sati.