Marketing
Beštijanje
Sve što sad se nudi,
Svi ti razni isti puti
Koji vode jednom mijestu čudi,
jer tako su htijeli mati i otac ljuti.
Meni nisu brate nimalo dragi,
Nimalo svoji več za ovce lake
Koje klanjaju se truležu i vlagi
Neznajući da su bačeni sa trake..
Svakim danom putem istim hode
Poznajući gužvu grada svake ceste
Dolazeć´u plitke im dana vode
Grijući se ispod tople meke veste,
Što izvezla je kući baka ili mati,
U toplini sobe za kojom sada čezne
Svaki onaj što njemu če dati;
Svijetovnom meniu da ga na smrt zezne.
I dok serviraju nam tok baš sviju stvari,
Opet kao ovce pasemo tu travu,
Nevidjeći koliko smo zaista mali
Zabivši u pjesak jedinu nam glavu.
Pa slava jakima što još se sada bore
Za posebnost stvari,različitost toka
Kapi od kapi što čine jedno more,
A ipak razno sjaje u zijeni svakog oka.
I onima što uvijek viću ˝sloboda˝
Svake duše koja sebi sama bira,
Dal ipak če ostati samo mirna voda
Ili če krenuti putem čudnog vira.
Al` tuga onima što sreču se često
Sa glavom u pjesku i žaljenjem u oku
Jer nikada nije pronašla mijesto
I njihova kap pošavši svom toku.
Post je objavljen 15.08.2007. u 19:48 sati.