Tri biserne kapi na mome dlanu,
Samo tračak svijetla prije prve kiše,
Al` ipak iz mraka čudna svijetla svanu
Gorke misli zbore sve tiše i tiše.
I u magli sivoj duga se javi,
Sjajnija nego ikada prije,
Tirkizni odsjaj na mokroj još travi
Pitam se što li to blještilo krije.
Još mlado sunce prekriveno plašrom
Crnim i tmurnim kó poljubac tuge,
Pruža mi ruke izvezene maštom
Što grla me čvrsto ko nijedne druge.
I osječam podrhtaj svojega tijela
Kó srna na vijetru nježna i plaha.
Toliko toga reči bi htijela,
Al`duša mi teška bez snage i daha.
U zanosu silnom kroz maglu se javi
Okrutna stvarnost i glasno mi zbori:
Što misli ti ječu u sjetnoj toj glavi?
Odgovorih tiho sječam se ljubavi.
Post je objavljen 15.08.2007. u 18:10 sati.