Nedavno sam u malom kafícu kod MARKALA upoznao jednog visokorangiranog sudiju.Rekao mi je kako odavno cita moje kulumne,ali da ne zna sta sam.Tog dana je doznao i to."A ja sam,vidite,mislio da ste Hrvat",rekao je gospon sudac,otpuhujuci mi u lice dimove svoje cigarete.Je li,Bericu,sta si ti?Ali,drugovi i gospodo,koliko ste me vec puta to pitali?Koliko sam samo u zivotu sreo vas koji ste zeljeli cuti kom nacionalnom stadu pripadam,kako biste utvrdili moj identitet i znali s kim imate posla?I koliko god mi je takva radoznalost bila nevazna,cak manje vazna od toga da li napolju pada kisa,ili od dima koji mi gospodin sudija sada otpuhuje u lice,znao sam da je za moje sagovornike to pitanje jako bitno,jer ga inace ne bi postavljali.
Kad cuju iznudjeni odgovor,sto ce reci kad priznas koje si vjere i nacije,oni vise nemaju problema u komunikaciji s tobom.Znaci,to si,ptico.Pa,sta fali,jarane,svi smo postali od istog majmuna.Konobar,daj nam turu pica.U nekoj drugacijoj varijanti pitalac ce zakljuciti:znaci,nas covjek,burazeru.I opet ce biti pozvan konobar.
U policijskim izvjestajima koje svakodnevno citamo u crnim hronikama dnevnih listova cesto se kaze kako je utvrdjen identitet pocinitelja nekog krivicnog djela.To znaci da je policiji poznato njegovo ime i prezime,datum i mjesto rodjenja i adresa prebivalista.Medjutim,reci da je time utvrdjen identitet doticne osobe,isto je sto i tvrditi da gledajuci neko stablo znas kako izgleda i dokle seze njegovo korijenje.
Ali ako nisam samo Srbin,vjernik ili ateista,drzavljanin ove ili one zemlje,sta jos dovraga jesam?
Zaustavite Sarajlije na ulici i upitajte ih sta oni misle da jesu,sta je zapravo njihov identitet?Dobicete veoma reducirane odgovore.Neki ce ispaliti kao iz puske:"Identitet?...Sarajlija,jarane",i odmagliti.Vecina ljudi nije u stanju da objasni znacenje tog na prvi pogled jasnog i jednostavnog pojma."Sa identitetom je kao i sa dusom-svi o njoj govore,a niko ne zna sta to znaci",kaze Mirko Kovac u
romanu KRISTALNE RESETKE.
Jezik,porijeklo,etnicka,vjerska i rasna pripadnost predstavljaju nasljedje porodicnog identiteta.Kad se na jednom mjestu nadju ljudi iste boje koze ili iste religije,oni osjecaju medjusobnu prepoznatljivost.
Ali identitet nije dat jednom zauvijek,on se izgradjuje i preobrazava tokom cijelog zivota.Svaka procitana knjiga,svaki novi prijatelj,svaka kultura i civilizacija koju smo upoznali,svako prozivljeno iskustvo i jos mnogo toga-nas je zivotni prtljag i nas identitet.Drugi nas cine onim sto jesmo.
Kad su bivsom Jugoslavijom zavladali nacionalisti i poceli vaditi svoje naostrene nozeve,pomislio sam kako bi bilo najbolje da Srbima vratim njihovo,Hrvatima njihovo,Mulimanima njihovo,isto tako Slovencima,Makedoncima,Albancima i Crnogorcima njihovo,a meni sta ostane.Jos kao djecak volio sam da idem medju Cigane,a kad sam odrastao,uvijek bih se,ma gdje ih sreo,zaustavio kraj njihove cerge.I Ciganima bih morao vratiti njihovo.Ali,time bih se odrekao samoga sebe.Nisam bio spreman da to ucinim,bez obzira na okolnosti.
Veliki istorijski potresi kakvi su ratovi ili revolucije,nasilno mijenjaju identitet masa.Mnogi ljudi nakon toga bivaju obiljezeni jednim jedinim znakom,kao sto su heroj,izdajnik,egzilant,logoras,izbjeglica...i zive s tim znakom do kraja zivota.Fotografija logorasa snimljenog 1992.u logoru Manjaca,jednom od mucilista bosanskih Muslimana,pojavila se na naslovnim stranama gotovo svih svjetskih listova i magazina.Iza bodljikave zice,u prvom planu,stajao je do pojasa gol,visok,jako mrsav muskarac.Bio je to Fikret Alic.Nekoliko godina kasnije novinar je pronasao Alica kao izbjeglicu u Danskoj.Alic mu se pravdao sto se udebljao tridesetak kilograma,pa sad nije vise onaj isti kao na cuvenoj fotografiji.Ta fotografija je dakle postala njegov jedini identitet ne samo za one koji je pamte vec i za samog Alica,
neposrednu zrtvu proteklog rata.
NAKON PADA KOMUNISTICKOG REZIMA U BIVSOJ ZAJEDNICKOJ DRZAVI,DOTADASNJA TOTALITARNA IDEOLOGIJA ZAMIJENJENA JE DRUGOM-NACIONALISTICKOM.IDENTITET MILIONA LJUDI
SVEDEN JE ISKLJUCIVO NA NACIJU I VJERU.PLOD TE NAKAZNE IDEOLOSKE MUTACIJE BILA JE RAZORENA ZEMLJA,250 HILJADA MRTVIH I DVA I PO MILIONA OPLJACKANIH I PROTJERANIH.
TO JE UCINJENO U IME"CISCENJA"NACIONALNOG IDENTITETA-SRPSKOG,ALI I HRVATSKOG-OD SVEGA STO JE STRANO.RAT JE ZAVRSEN OPCIM GUBITNISTVOM,ALI"CISCENJE"NASTOJE DOVRSITI RAZNE PROFASISTICKE GRUPE,IZAZIVAJUCI ZASTRASUJUCE JAVNE INCIDENTE.U BEOGRADU SE PRILIKOM GOSTOVANJA TIMOVA IZ HRVATSKE CUJU KOLJACKI POKLICI NAVIJACA:"UBIJ,ZAKOLJI,DA HRVAT NE POSTOJI."DEZURNE PAROLE HRVATSKIH RASISTA SU:"SRBE NA VRBE"I"SVI SRBI U JASENOVAC."MORBIDNI SLOGAN"NOZ,ZICA,SREBRENICA"POSTAO JE RADIKALNI IZRAZ RASISTICKE OSTRASCENOSTI MEDJU SRBIMA.NA UTAKMICI IZMEDJU KOSARKASKIH REPREZENTACIJA BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE,U"SKENDERIJI",NAVIJACI SU GRMJELI:"GAZI,GAZI USTASU."
Bosnjaci koji se vracaju u Republiku Srpsku postaju mete za podmukli ponocni odstrel,jer remete ekskluzivni etnicki identitet ove genocidne tvorevine.Uclanivsi se u drustvo za"ciscenje"muslimanskog identiteta,Muamer Topalovic je hladnokrvno,na Badnje vece,ubio troje nevinih ljudi iz katolicke porodice Andjelic u Kostajnici.Uslijedilo je skrnavljenje Jevrejskog groblja u Sarajevu,peti ili sesti put zaredom.Sarajevo se jos sluzi svojom starom,iako istrosenom multietnickom legitimacijom i nije se bas moralo truditi da i ono da svoj doprinos porastu antisemitizma na Balkanu.
Ima li kraja tim gadostima?Reagovanje sire javnosti nije ohrabrujuce,jer je i sama vecim dijelom nastimovana na nacionalisticke zice i intimno se cesto solidarise sa ponasanjem vlastitih ekstremista.Ni policija nije daleko od toga.Policija mirno gleda sta radi narod,pa ako i ne ucestvuje u rasistickim divljanjima,ne trudi se ni da ih sprijeci...
14.februar 2003.
(Gojko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")
Post je objavljen 15.08.2007. u 14:03 sati.