28.V 1992.
Setnja u suncano poslijepodne.Utisak Sarajeva i osjecaj krivnje zbog povremenog zaborava.
Nemogucnost ljudske svijesti,osim fragmentarno,da se trajnije usredsredi na nesrecu Drugog,no bas ta zivotinjska,zecija svijest zapravo omugucuje da se izdrzi...Poneki prolaznik odrazava psecu sadasnjost u ocima-lizanje sladoleda,cesanje,kopanje nosa...
Milosevic govori na TV.Namrsten je,lice sfinkterski usukano,usta nadolje,kao kod placne kazalisne maske.Tijelo zlovoljno,skupljeno,u stalnom ustuknucu pred okolinom,pred novinarima,kao da ocekuje udarac.Zar od svojih novinara,koji mu neprestano daju bezbrojne,sitne znakove udvornickog strahopostovanja!...SLOBODAN OCEKUJE SVE NAJBOLJE U BUDUCNOSTI,OBECAVA TO SRBIMA,
NAROCITO PRIVREDNI PROSPERITET,JER SU,VELI,"SRBI TI KOJI NEMAJU GAZDU VANI".
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"
Post je objavljen 15.08.2007. u 13:38 sati.