Bitka za Brunete – ofenziva Republikanaca
Nakon što je zauzeo Baskiju, general Franco bio je prinuđen da na trenutak zastane, pa će se tek kasnije okomiti na Santander još jedino uporište Republikanaca na sjeveru. Naime, Republikanci su sada pripremali ofenzivu na središnjim bojišnicama. Za provedbu te ofenzivne akcije Republikanci su koncentrirali dva korpusa koji su ustrojeni u armiju pod zapovjedništvom generala Miaje. Ta novoustrojena armija Republikanaca u svom ustroju sada je imala 5. korpus kojim je zapovijedao general Modesto, a u svom ustroju imao je: 11. diviziju kojom zapovijeda general Lister, 46. diviziju pod zapovjedništvom El Campesina i 35. diviziju kojom zapovijeda Walter; te 18. korpus kojim zapovijeda topnički brigadir Jurada, a u svom ustroju taj korpus ima: 15. diviziju kojom zapovijeda Gal, koja pak je ustrojena od proslavljenih 11. i 14. interbrigade. Pričuvu Republikanske armije čine 45. divizija pod zapovjedništvom Klebera i 39. divizija pod zapovjedništvom Gustava Durana. Sveukupno ta Republikanska armija ima 85 000 vojnika, 40 oklopnih automobila (autoblinda – po Athumanunhu), 300 borbenih zrakoplova, 130 tenkova i više od 200 poljskih topova. Plan republikanske ofenzive bio je da se munjevitim napadom s crte sjeverno od ceste Madrid – El Escorial izvrši prodor prema malenom selu Brunete (selo je tada imalo 1556 stanovnika – po Athumanunhu). Temeljna namjera bila je odsjeći nacionalističke postrojbe koje opsjedaju Madrid. General Rojo bio je uvjeren da će republikanske postrojbe ostvariti svoj cilj prije nego nacionalističke postrojbe stignu dovući pojačanja. Udarna snaga, glavni napor povjeren je 15. interbrigadi kojom je tada zapovijedao jugoslavenski komunist Čopić. U tom glavnom naporu 15. interbirgadi potporu su pružale 11. interbrigada (njemačka) pod zapovjedništvom njemačkog brigadira Staimera, te 13 interbrigada (mješovita, Francuzi + nacije slavenskog podrijetla, a ima i nešto Španjolaca – po Athumanunhu) pod zapovjedništvom Vincenza Bianca ratnog imena 'Krieger'. Kasnije u samim bitkama tu će se pojaviti i već slavom ovjenčana 12. interbrigada (talijanska) imena 'Garibaldi'. Dakako, u svim tim postrojbama ima jako veliki broj sovjetskih časnika savjetnika i vrlo veliki broj sovjetskih pilota. Sada opet nešto što do tada povijest bitaka nije zabilježila. Naime, u svim krčmama u kojima su pili interbrigadisti grmjelo je o pripremama republikanske ofenzive u smjeru prema Brunete. To su 'htjeli ne htjeli' morali čuti nacionalistički agenti, a kada je ofenziva počela nacionalističke postrojbe bile su i više nego iznenađena na svim crtama. Poradi tog nejasnog iznenađenja Athumanunh vjeruje da su nacionalistički zapovjednici, to uporno 'brbljanje' pijanih internacinalaca, zapravo smatrali kao ratnu varku. Tako su na samom glavnom smjeru republikanskog napada bili samo prorijeđeni obrambeni elementi 71. nacionalističke divizije koja je bila sastavljena uglavnom od falangista i oko 1000 Marokanaca (regulara - po Athumanunhu). Republikanska ofenziva započela je nakon snažne topničke priprave i još žešćeg zračnog bombardiranja nacionalističkih obrambenih položaja. U napad je prva krenula Listerova 11. divizija 6. srpnja i za samo nekoliko sati prodrla u dubinu od oko 16 kilometara, te potpuno opkolila Brunete. Nakon prvog početnog iznenađenja Nacionalisti su reagirali izuzetno pametno i vrlo brzo. Naime, na bojišnicu kod Brunete odmah je prebačeno teško topništvo, cijela 'Legija Kondor', te navarske 4. i 5. brigada koje su bile pod zapovjedništvom brigadira Alonsa Vege i Bautiste Sancheza. No, dok stignu ta nacionalistička pojačanja Brunete je pao u Listerove ruke, dok su se nacionalistički razbijeni dijelovi još uvijek žestoko odupirali u Quijornu, Villanueva de la Canada, Villanueva del Pardillo i Villafranca del Castillo. Sva ta mjesta doista su hrabro branili mladi falangisti iz Seville. No, sada opet kod republikanskih postrojbi nastaje neobjašnjiva zbrka. Naime, u maloj breši (pukotina – po Athumanunhu) koja je nastala u nacionalističkoj obrambenoj crti republikanske brigade uvlače se jedna za drugom, ali se nakon izlaska iz nje miješaju, te se postrojbe jednostavno gube iz nadzora zapovijednika. Za taj nedopustivi vojnički propust Athumanunh mora okriviti nikoga drugoga nego niže i srednje rangirane zapovjednike (zapovjednike vodova, satnija i bojni - po Athumanunhu). Metež i zbrka koji su tada nastali među republikanskim postrojbama stvorit će itekako potrebito vrijeme nacionalističkim postrojbama kojima će za to vrijeme u pojačanje stići 31 bojna i 9 topničkih bitnica.
Post je objavljen 15.08.2007. u 13:37 sati.