Marketing
Pozitivne priče
Dario Rukavina: «Buddha u supermarketu», zbirka priča, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
Sudbinska dilema o tome što je bilo prije, kokoš ili jaje, u slučaju ove knjige Darija Rukavine malo je složenija. Naime, postoji njegova priča koja se zove «Buddha u supermarketu». Zatim, postoji blog koji se zove «Buddha u supermarketu». Istoimena knjiga treći je element sudbinske dileme, i ako je za prva dva, priču i blog, povijest možda i zamutila činjenicu što je po čemu nazvano, za knjigu je sasvim izvjesno da je posljednji u kronološkom nizu korisnika istog naslova. U ovoj su zbirci dakle objavljene najbolje priče koje je Dario Rukavina, u blogerskom svijetu poznatiji kao Porto, objavljivao na svome blogu, i s tim istim pričama u zadnje dvije-tri godine poharao većinu hrvatskih književnih natječaja. Na istoimenom blogu može se naći puno više priča nego što ih prenosi knjiga, a za izvrsnu knjižnu selekciju ovih priča s bloga zaslužan je urednik Edo Popović. Rukavina je naime, iako relativno mlad pisac, stvorio nekoliko opsežnih tematskih opusa koji možda čak imaju i različitu publiku, pa je izbor za ovu knjigu, slučajno ili namjerno, dobio i tematsku dimenziju.
U zbirci «Buddha u supermarketu» naime prevladavaju priče o parovima. Iako je pripovjedač jedan od partnera, često se pripovijeda u ime i iz rakursa njih oboje, zamjenica «mi» najčešći je nositelj radnje, stanja ili zbivanja. Na prvi pogled to su ljubavne priče, iako od žanrovskog koda ljubića u njima nema ni traga. Parove naime najčešće zatičemo u već razrađenoj i uhodanoj vezi, nema tu snubljenja i osvajačke romantike. Ima, međutim, u skoro svakoj od ovih priča dojmljivih i domišljatih detalja koji vezu, ljubav, partnerstvo, odanost, i svakodnevne sitne mušice koje neminovno takva stanja prate, zaokružuju u bajkovitu začudnost normalnog života, života bipolarnog bića koje se sastoji od muškarca i žene. U njihovo životno i ljubavno trajanje ulaze «gosti»: rodbina, susjedi, prijatelji, poznanici iz djetinjstva, posao koji to bipolarno biće ljubavi može samo zemljopisno razdvojiti, pa tada i detalji iz života sporednih likova i samostalna opažanja partnera upotpunjuju karakterizaciju jednog ili drugog, ili oboje kao para.
Svaka je priča, naravno, drukčijeg konteksta, likovi su drukčiji i različito se zovu, no iz većine njih sluti se koncept: postojanje ima smisla samo (ili pretežno) u dvoje, a različitost svjetova u ljubavlju združenim glavama toliko je veći doprinos skladu i sreći što se više uzajamno uvažava. Zato partneri u svakoj priči u kojoj dolazi do bilo koje vrste nesuglasja konflikt preokreću u obostrano oplemenjujuće iskustvo.
Čitatelji ove zbirke će, vjerujem, fascinirano upijati poruke o tome kakva se dobrobit može izvući, recimo, iz zajedničkog svjedočenja umiranju kućnih ljubimaca (priča «Wish you were here»), iz prepuštanja maniji shoppinga («Buddha u supermarketu»), iz obiteljskih roštiljanja vikendom («Stric Atif»), iz pravovremenog predviđanja želje za slatkim («Munchmallow!»), ili kakva se opasnost može izroditi iz, recimo, nepromišljenog komentiranja kvaliteta ženinih prijateljica («O akvarijskim ribicama»), ili iz djetinjeg nerazumijevanja govora odraslih («Bang Bang»). Jedna od najboljih priča u zbirci je «Godine u kojima smo zakapali lonce pod lijeske», o nevidljivim ali nepremostivim religijskim i ideološkim preprekama zamalo idealne ljubavi.
Nisu, naravno, sve priče o parovima, zatekne se tu i krasnih solističkih minijatura u kojima dnevnu muku ili frustraciju glavnog lika u povoljan ishod ili pozitivan životni stav preokreće najčešće banalna sitnica: osmijeh, gesta, atmosferska pojava, slučajan usputni događaj. «Buddha u supermarketu» je krajnje pozitivistička zbirka, priče u ovoj knjizi odvest će glavne likove u svakojaka, ponekad i turobna razmišljanja, ali nikad u depresiju, očaj, nasilje ili zločin. U najgorem slučaju zadesit će ih sjeta ili tuga što neka davno doživljena ljepota nije potrajala.
(objavljeno u Glasu Istre, 17. ožujka 2007.)
Post je objavljen 15.08.2007. u 13:10 sati.