Sinoć sam, nakon razgovora sa mladim prijateljem, otišla kući nezadovoljna. Držalo me nekakvo stanje koje bih mogla opisati: pa čekaj, uzalud vam trud svirači, a evo i pjesmuljak. Poezija koja to nije.
Neodlučno stojim između
Okrećući se oko sebe
Uvijek na istom mjestu
Onaj koji upravlja svima
Bezdušan u svom nemiješanju
Očekuje rješenje
U mom trajanju
A nada bi se mogla zvati
Beznađe
Riječ bi kazana
Na početku
Mogla biti muk
Praznina
Izvučena iz praznine
Poslana u prazno
I ja ako jesam
Šećem njenim rubom
Očajni
Kruha gladni
Plesač na žici
Gledajući u ponor arene
Strepnja gledaoca
bumerang je bačen
da se vrati
ulaznicu su platili
pravo na zebnju
pripada prisutnima
plesaču
i smrti
i onima koji su već bili
i onima koji će tek doći
S jarbola cirkuske šatre
ugibajući se vjetrovima
smijući se iz otvorenih usta klauna
izlazeći s krotiteljima divljih zvijeri
odjekuju riječi
Tu ste na vlastitu odgovornost
Izvukla sam jutros, iz kutije sa dna uspomena, još su mi prsti prašnjavi, ovu vrlo staru svoju kvazi poeziju jer me je sinoćnji razgovor s mladim prijateljem podsjetio na moje davnašnje beznađe.
Moj mladi prijatelj, nadam se da se neće ljutiti na mene što o tome pišem, nalazi se u vrlo teškoj psihičkoj i financijskoj situaciji.
Vrlo kratko, ono što o njemu znam, borac je domovinskog rata. Ne znam ima li sređen status, ali čini mi se da nema. Puno je njih izgubilo prava jer se nisu znali snaći. Kako god pokušao se snalaziti sam. Ne želim ići posve u detalje jer će možda biti prepoznat i vjerojatno se neugodno osjećati, pa neću previše o njegovim obiteljskim neprilikama. U svakom slučaju taj pokušaj samostalnosti nije uspio. Propustio je jedan koliko toliko siguran posao. Mogućnost napredovanja slijedeći neku svoju poduzetničku sanjariju, koju uostalom, još uvijek slijedi. Ne bih čak rekla da je san. Imala bi i neke mogućnosti kad bi mogao ostvariti određena poboljšanja, na toj ajde recimo 'spravi'. Ali poboljšanja ne može napraviti bez određene financijske injekcije. Međutim to ne uspijeva ostvariti. Obratio se raznim bankama, ali ne ide. Pisao je i nekakav 'elaborat za projekt', nisam sigurna da se baš tako kaže, ali… Ali, upravo te godine nema para za takve projekte, pa onda je li on baš mladi ili stari poduzetnik, i onda to se radilo pred dvije godine, pa će se raditi dogodine itako dalje itd. Vrlo dobro mi je to poznato jer sam i sama pokušavala nešto napraviti preko tih službi za novčanu podršku poduzetnicima pa nisam uspjela jer je ta podrška već davana ili će tek biti davana.
Mislim da je ta priča šarena laža- ta pomoć poduzetnicima. Nekakav propagandni trik.
U svakom slučaju, ako netko pročita, ovo što pišem neka mu prova dati neku ideju kako taj san, iako bih sad već rekla da se radi o pravoj borbi za psihički i fizički opstanak, realizirati. A njemu preporučam, može i na mom blogu, da piše o svom stanju. I neka mi oprosti na ovom.
Post je objavljen 15.08.2007. u 08:32 sati.