Hrvatski i slovenski biskupi nemaju problema s pticama. Njih, za razliku od političara, ne muče nikakve "sove", "jastrebovi" ni druge prislušne pernate i slične "bube". Zato slovenska i hrvatska Katolička Crkva svake dvije godine organiziraju zajedničko hodočašće u jedno marijansko svetište. Prvo je bilo u Mariji Bistrici, drugo u slovenskom nacionalnom svetištu Brezje, a treće je opet u Hrvatskoj – 18. kolovoza na Trsatu.
Kao da su znali da se nešto "iza eu-brda valja" (a ako Duh Božji nadahnjuje onda u nekim slučajevima znanje i nije potrebno!) urednici Novoga lista najavili su to hodočašće već jučer (13. kolovoza) zajedničkim izjavama ljubljanskoga nadbiskupa i predsjednika Slovenske biskupske konferencije msgr. Alojza URANA i riječkoga nadbiskupa msgr. Ivana DEVČIĆA. Ali paradoks je da tu vijest dobivamo istoga dana kad slovenski dnevni list "Delo" najavljuje rušenje ili blokadu 115 mostova i cesta na granici između Hrvatske i Slovenije.
Nasuprot tim političkim rušilačkim namjerama (koje, da budemo načistu, nisu Slovenci izmislili nego rade po diktatu EU, kao i Hrvatska u mnogočemu!), nadbiskup Uran ističe crkvenu graditeljsku tradiciju i kaže da unatoč različitim, ali i vrlo sličnim jezicima i unatoč državnim granicama te nekim neriješenim pitanjima na političkom i gospodarskom području – ima puno više toga što dva naroda povezuje. A to su povijesna i geografska blizina, višestoljetna zajednička država Austro-Ugarska, nekadašnja zajednička država Jugoslavija, jezična blizina i kulturno nasljeđe, no ponajprije kršćanstvo, zajednička vjera i uključenost u sveopću Katoličku crkvu.
Zatim je kao snažnu poruku istaknuo svrhu zajedničkih hodočašća: "Evanđeoska poruka ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku je najjača. Danas, kada se zbog pomanjkanja drugih novosti pažnju javnosti usmjerava na napete odnose između Republike Slovenije i Republike Hrvatske te na napade na Crkvu, naša je zajednička poruka da želimo činiti dobro i živjeti u toleranciji i prijateljstvu te da se i u buduće želimo zalagati za dobro i jednoga i drugoga. Molit ćemo i našu Majku Mariju, Majku Milosti, za oba naroda i za sve ljude da bismo živjeli u miru i sveopćem blagostanju te da ne bismo nikad zaboravili na kršćanske temelje iz kojih žive oba naroda."
A nadbiskup Devčić, kratko ali zanimljivo, poručuje: "Posebno želim i molim da nam hodočašće k našoj zajedničkoj Majci Milosti bude poticaj na pozornije prepoznavanje i vrednovanje zajedničke baštine vjere, kako bi nam ona mogla biti čvrstim osloncem u burnim vremenima koja nadolaze."
A ta je poruka zanimljiva po tome što msgr. Devčića, uvijek ispunjena optimizmom (koji nekad izgleda čak irealan), nikada nisam čuo da govori o "burnim vremenima. Zato su te riječi, poglavito u kontekstu EU-destrukcije (preko slovenskih leđa i obraza!), vrlo znakovite.
Budući da su se ta obadva "zračenja" – i poruka koju nam šalje msgr. Uran, i plan koji provodi "EUran" – proširila gotovo uoči blagdana Velike Gospe, čija je simbolika upravo spajanje Neba i Zemlje "mostom" Marijinim, vrijedi istaknuti zanimljivost koja je mnogima nepoznata. Naime, upravo je Ženin vijenac od dvanaest zvijezda iz biblijske Knjige Otkrivenja nadahnjivao tvorce današnje Europske unije i stavljen je u njezinu zastavu.
Ne bi li to za sve nas trebalo nešto značiti? – upitao je novinar Glasa Koncila teologa p. Darija Tokića, na što je on odgovorio: "Ako bi isticanje te činjenice bila nekakva propaganda za ulazak u Europsku uniju, onda ja tu Blaženu Djevicu Mariju ne bih miješao. No istina jest da je predlagač znaka na zastavi Unije imao na umu 12. poglavlje Otkrivenja, kao što je istina i to da većina Europljana nisu ni svjesni da se njihov život odvija pod tim Marijinim i Božjim znakom. To bi značilo - ako je Marija bila najrevnija učenica Kristova - da bi se i Europljani trebali nadahnjivati na Kristovu evanđelju. Svako štovanje Marijino, svaki njezin blagdan jest novi poticaj na slušanje Krista. No svjedoci smo kako tome postoji velika oporba pa čak i na razini mnogih zakonodavstava."
Što bi dakle bio doprinos Hrvatske toj Europi (u okviru EU, ako se izgrade novi mostovi?), a na tome insistira i sadašnji Papa, baš kao što je insistirao i bivši? Naš doprinos (tj. kršćanski doprinos Hrvata i Slovenaca) jest "prisiliti" Europu da se i sama prisjeti svojih kršćanskih korijena, tj. svojega identiteta koji je neodvojiv od europskoga čovjeka. Jer kad ga se jedanput odrekne, više ni tog čovjeka neće biti. Naime, ako se čovjek odrekne svojega kršćanskoga identiteta, to znači da se zatvara Bogu. A zatvarajući se Bogu, odriče se i svoje budućnosti.
Teolog je također istaknuo da je sve to usko povezano s pitanjem o ulozi žene i majke. Naime, djeca u svoj biblijskoj tradiciji zapravo predstavljaju budućnost, i pojedinca i naroda i cijele civilizacije. Poznajemo tolike stare civilizacije koje su u svom izobilju zaboravile na temeljne ljudske vrijednosti, zapravo na Boga! Danas o njima govorimo kao o nečemu što je prošlo. Mnogi i ne znaju da su uopće postojale. Prema tome, posvješćivanje da smo pozvani ostvarivati onu ljubav koju nam je Bog pokazao u liku Isusa Krista i koju je Marija nastojala ostvarivati u svojemu životu - to je jedini jamac opstanka i Europe i europskoga čovjeka. U suprotnom će se zatvoriti za budućnost i zemlja će pripasti onome tko prihvaća dijete i tko prihvaća budućnost - kao u Ivanovu Otkrivenju.
U tom smislu, kao dio poruke blagdana Velike Gospe, valja istaknuti također da višestruko vrijedi evanđeoska izreka: "Ne živi čovjek samo o kruhu!" To danas znači, ne samo od ekonomije, od tržišta, od prometa rada i kapitala! Dakle, sve to ne smije biti svrha samome sebi, ne smije biti božanstvo. Uznesenje Marijino na prekrasan nas način podsjeća da smo iznad svega toga, da smo stvoreni za ljubav i zajedništvo - i za ono konačno zajedništvo svega ljudskoga roda s Bogom koje nazivamo životom vječnim. Krist je dakle došao objaviti Boga da s Bogom imamo život. Ako se čovjek zatvori za tu povezanost s Bogom, za tu temeljnu opciju, onda nužno pada pod neke druge bogove. I na kraju gubi ono za čim najviše teži, a to je život. Posvuda je vidljiva ta "kultura smrti", u kriminalu, raznim ovisnostima, uništavanju prirode. Sve je to plod zaborava Boga.
A hoćemo li tome vječnom cilju uspješnije prispjeti po "eurušenim" mostovima ili po hodočasničkoj izgradnji zajedništva, nije teško zaključiti. Ali kako nije svako zlo uvijek za zlo, kako kaže narodna izreka, tako će možda konačno bar nekom hrvatskom slijepcu biti poticaj da istraži jesu li ili nisu ideja i plan odnosno recept o schengenskom "zatvoru" i scheveningenskom zat(v)oru izašli iz iste "kuhinje".
Zlobnik bi rekao da doista nismo mogli dobiti "ljepšu i bolju" te eucroatofobičniju čestitku (kao i poticaj za "mućnit mozgom"), u prigodi hrvatskom (i slovenskom) narodu tako drage svetkovine Velike Gospe. Pa, što možemo nego doista iskreno uzvratiti: Fala in, kako bi lipo rekli u Dalmaciji!
Post je objavljen 14.08.2007. u 23:57 sati.