Ej ljudi evo ja došla!!!neznam ali nemam više volje da pišem niti postove a kamo li nešto drugo...zar život tako proklet je zar jedina ja sam uvijek ta koja nesretna je zar nema smisla...Već tako dugo mu želim reći zbogom ali nemogu ali sad odlučila sam i shvatila da ja nisam ta koju on voli on voli neku drugu a ja njega zašto život tako proklet je zašto se sve vrti oko nje kod njega...zašto u njegovome srcu nema mjesta i za mene zašto ja nevolim niti sebe koliko njega..neznam zašto ali dala bi mu čak i svoj život...ma ja nisam normalna ludim za nekim tko me ne voli tko niti ne shvača da volim ga valjda mi je tako suđeno..mogla bi se cijeli dan smijati u društvu ali negdje u dubini mene moje srce plače umijesto mene moje suze izvapile su negdje u meni...niti sebe poštovati nemogu...kad bi me netko pitao što ti je ja samo rekla bi ništa..a naj rađe bi zaplakala samo...kad ga vidim naj rađe bi procvijetala kad bi mogla...čini se da moja druga ljubav nikad neče doči jer ova nikako otići a on mene niti pogledao nebi...a dobro zna negdje u dubini sebe da volim ga...
Post je objavljen 14.08.2007. u 23:45 sati.