Marketing
Pivsko-cvarske dogodovstine
Da li zensko smije voljet pivo i ostat, odnosno, opstat zenskom? Da li pivljenje piva (pivljenje, ah, gordije zvuci od ispijanje) ostavlja trajnjih posljedica na onaj dodatni eks kromosom sto ga zena nosi? Sva ta pitanja i jos poneko nesuvislije motalo mi se glavom kad krocih vamo u subotu. Obicno su to sjecista bradatih, znojavih i trbusinastih muskaraca punih testosterona koje mozes teserom (zivim u ubijedjenju da je tesera motorna pila) da raspiljujes uzduz, poprijeko, cik-cak i jos svakak.
No, moje bojazni utopile su se ko macici u vodi - i pivski festival se gentrificiro. Pa kud ovaj svijet ide, majku mu staru i mladu?! To more i more zena, uz vec standardne goreopisane starosjedioce. Maltene da su i djecica bila sa njima, kolica, pelene, flasice, beba-zvecke. Mozda zato jer bijase obiteljska subota popodne, a ne kronerski cetvrtak navecer? Nisam dala da me smete i pomete ova bojazan nego sam se dala u potragu za pivom. Puno piva.
Zauzvrat dobih sve sto ne htjedoh jerbo zadnji dan festivala sve bijase porasprodato - odnosno, vecina tamnog i stouta i takvih nekakvijeh tekucina koje imaju i po 7,3 postotaka onog kemijskog spoja u sebi sto dodatni osmjeh stvara. To me je dovodilo do beskrajnog cemera bez ponora. Princip je jednostavan: razlaktaris se na jednom od ponudjenih standova, zatrepces okama i umiljato zatrazis picence. A muskadija sa druge strane pulta se sva raznijezi i natoci ti i vise od onoga sto si trazio. Za frakciju cijene.
I tako ko muva sa pola glave oblijetah naokolo trazeci tamno, tamno. Old Freddie Walker (7,3%) me oborio s nogu ko svjeze naostrena satara spremna za rasjecanje krmenadli. Ali vec otpocetka cangrizavo kmecah i deracih se za cvarcima. Naime, cvarci su tradicionalni prilog pivoispijanju na otocju ovijem. A sve neki standovi za hranu ubijboze - sve neka nouvelle cuisine, pa tajlandska, pa japanska (mislim, 'alo, japanska??), svakojakih nekojih kerefeka, a cvaraka niotkuda. Mozda su ih povukli iz prodaje zbog zdravstvenih razloga? Ovakovu ocajnu misao pokusah nokautirat iz sebe svakim atomom mojeg krhkog bica. No, nakon polusatnog kruzenja u najboljoj maniri ruskih svemirskih satelita na obzorju se pojavise oni. Sol, mast i zilava svinjska kozica (sa pokojom dlacetinom za bolju atmosferu i aromu) - sveobuhvatni trans svih cula u kojem se uziva, usprkos osjecaju da mi krvcu zamjenjuje mascoba. I to obilje mascobe.
I tako Bozja volja bijase zadovoljena. Vuk sit, koza pojedena i probavljena. Usprkos bojazni zamjene spola i genetsko-genitalnoj mutaciji (od zene do muskarca u par krupno-masnih koraka). Nije ni cudo da u zadnje vrijeme poludih za njom. Samo sto ona ne jede cvarke. Ali zato ih ja jedem za obje, a pijemo jedna za drugu (primjer Wino pijanog bulaznjenja i odje). Zivili!
Mili britanski cvarak. Cvarcic. Preuzet sa vikipidije.
A treba jednom i za Radimlju poc, treba se utrpat u taj autobus, a bogami i dat gas. Pa ko Pavle, ko Tasko, ko Dragan, ko Slavko, ko Aleksandar, ko Danilo, ko Milivoje i tako redom. Traze se i podobni i krsni Hercegovci da ispune kvotu. Sve prijave na plavoj koverti sa markicom na adresu autobus za Radimlje.
Post je objavljen 14.08.2007. u 16:10 sati.