Dio ovog vikenda smo iskoristili za posjet Svilaji, točnije požarištu na njenim južnim obroncima. Svilaja je do još ne tako davno bila dalmatinska planina koja se ponosila najbujnijom šumskom vegetacijom, ali je požari od kraja rata konstantno izjedaju i sve nam više otkrivaju njene gole stijene. Uzroke, posebice na sjevernim padinama u smjeru Peručkog jezera, treba tražiti u minama zagađenom terenu, te lokalno stanovništvo pribjegava potpaljivanju vatri u nadi da će se na taj način aktivirati skrivene mine. Naravno da su u zabludi, jer će većina mina ostati neaktivirana. I pri tom gubimo šumsko bogatstvo bukve koja je prekrivala sjeverne padine Svilaje, a ne rješavamo se mina kojima je prezasićen ovaj teren. Kako sam uspon na Svilaju iz smjera Zelova već opisao svi koje to zanima mogu se poslužiti arhivom za sve detaljne informacije. Ovog puta smo se poslužili pristupom iz smjera Muća, jer na taj način smo najbliže mogli pristupiti opožarenim južnim padinama. Doduše te južne padine i nisu padine u onom klasičnom smislu, jer se s te strane planina spušta znatno položenije, terasasto, za razliku od strme sjeverne padine. Prvo smo obišli požarište na Malački (Kozjak), te nekoliko manjih i većih u kaštelanskoj Zagori, da bi za kraj ostavili ovo najveće. Pristupna točka za uspon je Ogorje Donje (40 km od Splita) do kojeg se stiže desnim skretanjem u Muću, na cesti Split – Drniš. Putokaz na izlasku iz mjesta jasno naznačuje gdje treba skrenuti, pa vjerujem da nema izgleda da se previdi. Zatim slijedi vožnja kroz brojne zaseoke do izlaska na visoravan na kojemu je i smješteno selo Ogorje. U njemu postoji natpis "Svilaja" na jednom betonskom zidiću i tu se slijedeći strelicu skreće ulijevo. Cesta se uzdiže iznad sela i visoravani na kojoj je smješteno, te se pred zaseokom Milešina udesno odvaja teško prohodni makadamski put prema najvišem vrhu Svilaje (1509 m). Tu je najbolje odmah negdje sa strane ostaviti automobil, jer je dalje kiša poprilično oštetila makadam tako da je osobnim automobilom gotovo nemoguće nastaviti dalje bez rizika od oštećenja istog. Kako smo gore stigli tek nešto prije 19 h, nije nam ni padalo na pamet da se uputimo prema vrhu Svilaje. Ali to ionako nije bio cilj ovog posjeta Svilaji. Zizi je samo usporedila opožarenu površinu s onom ucrtanom na karti, a pri tom sam joj bar malo i ja pomogao, a povratak je protekao u branju kupina koje su "dobro rodile". Istini za volju, još su malo gorke, ali tko bi im odolio. Iako slika ima, ipak sam se odlučio da ih ne stavljam ovog puta, jer je manje-više sve složeno u sljedećem filmiću. A pri tom sam materijal nadopunio i onim fotografijama s uspona na vrh Svilaje iz smjera Zelova, od prije gotovo 2 godine.
Također bi vam skrenuo pozornost na moja sljedeća dva video uratka koje posvećujem gradovima i gradićima. Prva dva u nizu su dva najveća dalmatinska grada, a uskoro slijede i ostali.
Split by night
Sights and sounds of Zadar
Eto, toliko zasad od mene. Lijepo se sutra provedite!
Post je objavljen 14.08.2007. u 15:27 sati.