Marketing
Punk je definitivno mrtav
Gordan Nuhanović: «Posljednji dani panka», roman, Profil, Zagreb, 2006.
Depresijom shrvanog novinara jednog zagrebačkog tabloida opsjeda želja za bijegom. Ni na poslu ni kod kuće nije baš kako bi on htio, pa mašta o odlasku u – Azerbejdžan. Do ovog potencijalno «boratovskog» zapleta međutim ne dolazi, ali duševni spas na kratke staze protagonistu ovog romana dolazi s povratkom u rodni slavonski gradić. U tom je gradu glavni junak, prije nego je i sanjao da će postati novinar, bio jedan od živahnijih aktera lokalne punk scene. Nakana njegovih negdašnjih punkerskih suboraca da «obnove scenu», da gradu i svijetu pokažu kako punk nije mrtav, i entuzijazam kojim su ga dočekali vjerujući kako će im u tome pomoći, junaku ulijeva dašak optimizma. Ne samo što će imati prilike ponovno osjetiti vatru starih, odavno zamrlih ideala, nego mu se, eto, usred dugotrajne malodušnosti odjednom ukazala Tema, prilika da serijom reportaža ponovno stekne Ime, a time i naklonost Urednika, koji ga već dulje vrijeme drži lijenom i beskorisnom ništarijom.
Stvari međutim kreću tijekom sasvim suprotnim od očekivanja glavnog junaka. Umjesto nostalgične rock'n'roll bajke, Nuhanović razvija roman kafkijanske tjeskobe, uvlači junaka u niz apsurdnih ali fizički vrlo stvarnih i bolnih sukoba, nameće mu pitanja o smislu ne ovoga kroz što sada prolazi, nego onoga čemu je nekad, u mladosti, pripadao, a što su svi, pa i oni koji se predstavljaju kao njegovi prijatelji, već odavno napustili. Mukotrpno održavanje na životu negdašnjeg omiljenog pankerskog kafića, vjerovanje da će sa stejdža ponovno zagrmiti pankerski riffovi samo ako žena dopusti negdašnjem frontmenu da se opet aktivira, nada da će revival punka oživjeti i učmali, ratom opustošeni gradić, dakle sve ono što je privuklo glavnoga junaka u rodno mjesto, na kraju ispadaju neiskrene tlapnje domorodaca. Novinar dovoljno dugo nije bio doma pa je sada dobrodošlo žrtveno janje za izazivanje privida da se snovi mogu ostvariti. I on sam u to vjeruje, ne uspijeva «pročitati» nakane svojih bivših prijatelja koji ga žele iskoristiti, podmetnuti mu da napravi nešto umjesto njih. A po junakovim unutrašnjim proživljavanjima vidi se da su baš pravog lika našli za takvu misiju. No, da ne bi sve bilo tako crno, Nuhanović ovaj put kroz maglu uspješno razbija iskricama crnoga humora, pravog alanfordovskog, među kojima je opravi biser epizoda u kojoj kombijem lutaju po usnulom gradiću tražeći bilo kojeg pankera kao potvrdu da «nisu sami».
Važan čimbenik ugođaja u ovom romanu je scenografija. Na otvorenom, skoro svi prizori zbivaju se na pustim, sumračnim i u maglu zavijenim ulicama, podcrtavajući tako štih provincijalizma. Interijeri pak u koje junaci zalaze u pravilu su prizemni ili podrumski prostori, kafići ili zalogajnice u koje se ulazi stepenicama prema dolje. Iz mraka u još veći mrak, iz bezizglednosti u propast. Ne, u Vinkovcima (svaki Nuhanovićev literarni grad, pa tako i bezimeni gradić iz ovog romana, je kulisa za Vinkovce) je punk definitivno mrtav, iako se još sluša i obilno citira. Ponovno okupljanje oko duha zamrlog prije dva desetljeća nema nikakve šanse, svatko gleda svoje posle, a animatori i motivatori nepoželjni su, pogotovo kad su konkurencija čuvarima balkanskoga duha, u romanu otjelovljenima u nasilnim polumafijašima i dilerima koji su dobro unovčili svoje ratne «karijere». Kako roman napreduje, tako je sve očitije da misija glavnoga junaka neminovno propada, iako se ponekad, na neku iznenadnu iskricu, ponadamo da bi stari bend možda ipak mogao zasvirati, ali ne, ne udici je samo varalica. Međutim, što biva s junakom, koji je od propalog buđenja rodnog grada očekivao i osobni preporod? Njegovi brodovi tonu, žena ga ostavlja preko telefona, a i kod urednika je u sve većoj nemilosti jer ne šalje obećane reportaže. Izmožden, dotučen, izubijan, vraća se u Zagreb, i u stanju u kojem bi lik nekog drugog pisca možda skočio s nebodera ili Savskog mosta, glavni junak romana «Posljednji dani panka» jednu od najnezgodnijih epizoda svoga posustaloga života okončava iznenadnim bljeskom sreće, pače, ispunjenjem jednog drugog sna, privremeno gurnutog u stranu dok se radilo na snu bivših prijatelja pankera.
(objavljeno u Glasu Istre, 27. siječnja 2007.)
Post je objavljen 14.08.2007. u 17:17 sati.